Plesna scena.hr

Neko drugo zlato i srebro Zadra

Zadarski plesni ansambl: Arhiviranje / tajni dnevnik umjetničke prakse, red. Sanja Petrovski

• 
  
  Kako nakon četvrt stoljeća djelovanja (p)ostati vidljiv a onda i zapamćen, kako ostaviti otiske/utiske mekih pokreta tijela u kamenom gradu? Kako (sa)čuvati pažljivo uzgajane krasne mlade plesače, živo zlato i srebro Zadra u stalno istom krugu ograničenja i društvene rubnosti i kulturne inferiornosti? Hoće li se nešto jednom promijeniti ili će se grad zadovoljiti standardnim ritmom zimskog sna i ljetne (kulturne) gužve? Zadarski plesni ansambl koji je prije 25 godina svoje umjetničko djelovanje započeo strasno i aktivistički na sceni jednog gradskog skloništa na braniku domovine, ostao je, za razliku od mnogih koji su to znali kapitalizirati, do danas u gerilskim uvjetima na braniku plesne umjetnosti. Očekuje se da ostane vječno mlad i entuzijastičan, da pleše kad je toplo, po mogućnosti u eksterijerima, kojima njihov grad nesumnjivo obiluje.
  
  Ansambl su pokrenule i koreografski i pedagoški vodile Nives Šimatović Predovan i Sanja Petrovski. Prštavu, strasnu i neodoljivu Nives je odjednom, nekako na brzinu odnijela bolest, pa je posthumno dodijeljena nagrada Grb grada Zadra zapravo zakasnila. (Ili je to bio način da plesna umjetnica dođe do javnog priznanja? Često se sjetim Ane Maletić koja je rekla da Hrvati cijene svoje umjetnike samo kad su izvan Zemlje ili ispod zemlje...) Strpljiva, uporna i stabilna Sanja Petrovski preživjela je i pregurala do danas, i sačuvala ansambl, koji je ove godine dobio posebnu nagradu strukovnih udruga „za sustavan rad na decentralizaciji i profesionalizaciji plesne umjetnosti u Hrvatskoj“. No ono što je uistinu pravi kapital i nagrada i dokaz da ljubavni trud nije bio uzaludan, je rastuća grupa sjajnih mladih žena, profesionalnih plesačica koje se tijekom ljeta vraćaju i okupljaju uz matični ansambl pridonoseći njegovom ugledu i vidljivosti na plesnoj karti Hrvatske i šire. (Da li i poziciji u rodnom gradu?)
  
  Novi projekt Ansambla Arhiviranje / tajni dnevnik umjetničke prakse premijerno izveden u okviru Zadarskog kazališnog ljeta, nastao je prema konceptu i u režiji Sanje Petrovski kao podsjetnik na zajedničke točke ansambla i grada u vremenu i prostoru; kronologiju predstava, intervencija i performansa kojim su plesači mapirali svoj grad čineći ga živim i aktivnim sudionikom. Arhiviranje je duhovito gorak osvrt na minulih četvrt stoljeća i šarmantni scenski patchwork sastavljen od arhivskih dokumenata, tjelesne memorije i koreografske interpretacije arhivskih plesnih materijala Lade Petrovski Ternovšek, Filipe Bavčević, Josipe Štulić i Matee Bilosnić. Uz ove već afirmirane autorice/izvođačice u predstavi nastupaju i nove, mlade snage plesnog Zadra: Patricija Gospić, Maja Petani, Korina Oltran, Klara Zrilić i Dora Matija Antonina (na premijeri 7. srpnja 2016.), a na izvedbi 14. listopada u Kazalištu lutaka Zadar je umjesto Matee Bilosnić uskočila Natali Perić.
  
  Sanja Petrovski vodi kroz sjećanje: ozbiljna i kao neutralna, iznosi kronološki tijek (od ratom iniciranog velikog praska i kabareta do aktualnog projekta Arhiviranja), naslove predstava i mjesto odigravanja, koju objektivnu primjedbu, nekoliko važnih novinskih primjedbi poput zabrinutosti jedne novinarke koja se pita kakvi to ljudi nakon plesne predstave izlaze zadovoljni i očarani, da bi sama rezolutno odgovorila: „Oni koji se razumiju u ples sigurno ne!“ Na sceni se dinamično izmjenjuju scene i likovi, često autoironično vraćeni djelići predstava, a obnovljeno je i ohlađeno razočaranje padom projekta Artikulture prepoznato kao „obrazac ponašanja prema kazališnoj kulturi, posebno plesnoj“.
  
  Predstava preleti u vedrom, angažiranom i dobro vođenom kaosu – koji je posve realan u trenutku kad se projekt konačno, nakratko, dokopa konkretnog, kazališnog okruženja, pa se ravnopravno kombiniraju tehnički poslovi obilježavanja prostora ljepljivom trakom, unošenje i premještanje zastavica kao oznake povijesnog mjesta radnje, plesne točke i songovi s glamurom zaostalim iz neke predstave i intervencijom s mopovima kojima treba očistiti scenu (iza sebe). Sve u svemu, završna bilanca bi se nakon toliko godina intenzivnog djelovanja i davanja, mogla činiti poraznom, da nije podnošljive olakšavajuće činjenice postojanja kroz ples.
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 9. studenoga 2016.
  

Piše:

Maja
Đurinović