Posvećenost i entuzijazam
Sjećanje: Luciano (Luka) Perić (Zadar 1940. – Split 2017.)
-
U Splitu je 31. siječnja u 77. godini života preminuo Luciano Perić, baletni pedagog i dugogodišnji solist i ravnatelj Baleta Hrvatskog narodnog kazališta Split. Upoznala sam ga u Internacionalnoj baletnoj školi Ane Roje i Oskara Harmoša u Primoštenu, gdje je bio rado viđen i drag gost. Bio mi je direktor Baleta u Splitu, susretala sam ga u Zadru, na Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku, na plesnim smotrama diljem Hrvatske, a u posljednje vrijeme na svim baletnim premijerama splitskog Hrvatskog narodnog kazališta. Njegov je životni put od prvog dana, kada je svoje plesno obrazovanje započeo kod Kuzme Beovića sredinom pedesetih u Zadru, pa do kraja svog intenzivnog radnog života u Splitu, neraskidivo vezan uz neuništivi entuzijazam, posvećenost i ljubav prema plesnoj umjetnosti.
Luciano Perić rođen je u Zadru 24. siječnja 1940. godine. Balet je učio kod Kuzme Beovića, zatim nastavio kod Ane Roje i Oskara Harmoša. Plesač Baletnog ansambla HNK-a Split postaje 1962. i kao zapaženi solist djeluje sve do 1989., kada odlazi u plesačku mirovinu. Direktor Baleta HNK Split bio je od 1973. do 1979, te ponovno od 1980. do 1981. Od polovine osamdesetih Luciano Perić zajedno s Brankom Čičom Trumbić vodi Plesni studio Glazbene mladeži Splita, odgajajući kroz puna tri desetljeća generacije mladih plesnih talenata od kojih su mnogi kasnije ostvarili profesionalne karijere u Baletu splitskog kazališta.
Već u prvom razdoblju svog plesačkog angažmana Luciano Perić ostvaruje niz solističkih uloga, a pleše i u baletnim točkama opernih naslova. Odmah po dolasku, u Don Quijoteu Ludwiga Minkusa (1968) pleše Prvog toreadora, a kao plesač solist pojavljuje se i u operi Nikola Šubić Zrinjski (1968) u koreografiji Franke Hatze Kuljiš, potom u Straussovom Šišmišu (1969) te u Spli'skom akvarelu i Maloj Floramye (1971), da bi kao baletni solist nastavio ulogama Malateste u Francesci da Rimini (1970) Čajkovskog, u baletnoj večeri Taso gale no hito bito (1971), u Adamovoj Giselle (1972)...
Slijede Rapsodija u plavom / Amerikanac u Parizu / Bolero (1974) u koreografiji Miljenka Štambuka, gdje Luciano Perić bilježi solističke uloge u sva tri dijela predstave. Od 1974. možemo ga pratiti i kao Johnnyja u Spli'skom akvarelu u režiji Tomislava Kuljiša i koreografiji Miljenka Štambuka, u diptihu Silvija Bombardellija Grob u žitu / Krvoproljeće (1975) ostvaruje ulogu Čovjeka u Krvoproljeću, u Bizet – Ščedrinovoj Carmen (1976) u koreografiji Miljenka Štambuka nastupa u ulozi Don Joséa a u baletu Lea Delibesa Coppélia (1979), u koreografiji Jitka Ivelje, Perić igra Coppeliusa.
U vrijeme kad ravna Baletom HNK-a Split Perić se, često istovremeno, pojavljuje i kao solist i kao asistent koreografa te bilježi nove zapažene nastupe u nizu predstava – u Francesci da Rimini (1981, koreograf Franjo Horvat, asistent koreografa Luciano Perić) uz Minku Kamberović kao Francescu, Perić je Gianciotto Malatesta, a u Licitarskom srcu Licitar.
Perić je plesački prisutan i u Lizistrati Silvia Foretića (1982), zatim u Giselle Adolphea Adama (1982) u ulozi Hilariona, u diptihu Igora Stravinskog Petruška / Žar ptica (1983), u Petruški nastupa u ulozi Mađioničara, u diptihu Kutija igračaka (Claude Debussy) / Daphnis i Chloé (Maurice Ravel) iz 1985. godine Perić je asistent koreografa Dragutina Boldina. U Don Quijoteu Ludwiga Minkusa (1985) igra naslovnu ulogu, u Đavlu u selu Frana Lhotke (1986), u koreografiji Pia i Pine Mlakar je Ujak, u Heroldovoj Vragolastoj djevojci (1988) u koreografiji Normana Dixona je Thomas, te konačno nastupa kao Grof Capuletti u Romeu i Juliji Sergeja Prokofjeva (1989) u koreografiji Dimitrija Parlića.
Na ispraćaju pokojnika sa splitskog groblja Lovrinac i istog dana na pogrebu u Zadru o Lucianovom životnom putu opširno je govorio Tonči Šitin. U pogrebnoj povorci uz najužu obitelj bilo je desetak bivših kolegica Baletnog studija Kuzme Beovića, koje su zajedno s Perićem kao zaljubljenice u ples svoju mladost provele u Drugim svjetskim ratom uništenom gradu.
© Sanja Petrovski, PLESNA SCENA.hr, 8. veljače 2017.
Zbogom dragi prijatelju
Tužni trenutak tvog odlaska zatekao me je neposredno nakon operacije srca, od koje oporavak i hospitalizacija još traju. Sjetila sam se naših lijepih dana, mladosti i plesa. Bio si dobar prijatelj i kolega. Često smo se znali našaliti kako bi prebrodili krize u ovom teškom poslu koji traži potpunu predanost. Lijepi su to bili dani...
Moje misli su još uvijek zbrkane uslijed totalne narkoze, ali pokušat ću se sjetiti naših zajedničkih predstava. Naša suradnja počela je 1963. kada smo plesali u Valpurginoj noći, a onda su se nizale baletne predstave i divertissementi među kojima su bili i Chopin naše mladosti, Bach '72, Licitarsko srce, Đavo u selu, Trorogi šešir te Taso Gale Non Hito Bito (Tišina).
Izdvojila bih predstavu Romeo i Julia u kojoj si igrao Tibalda, koji je izvrsno odgovarao tvom plesnom karakteru. Igrali smo Giselle u kojoj si ti bio šumar, a ja Mirta. Imali smo jedan prekrasan lirski duet u predstavi Maro, Marice. Najdraža i tehnički najzahtjevnija bila je predstava Coppelia od tri čina gdje sam bila Svanhilda i Coppelia, a ti Copelius.
Često smo ove predstave igrali i dva puta na dan. Bili smo pravi entuzijasti s poletnim srcem....
Ti za mene nisi otišao jer ostaješ u mom srcu.Dunja Njegovan
Piše:
Sanja Petrovski