Plesna scena.hr

Tajne iz mračnih dubina

Histeria Nova i Plesna udruga In Flux: Odraz, kor. i red. Marija Šćekić

• 
  
  U HNK-u Zadar je 21. siječnja održana premijera predstave Odraz prvotno najavljena za prosinac prošle godine kad je morala biti odgođena zbog povrede plesača. Režiju i koreografiju Odraza potpisuje Marija Šćekić, plesna umjetnica koja se nakon posljednje predstave Human error 2010. povukla na neko vrijeme s hrvatskih pozornica, ali ne i s plesne scene. Boraveći u divljini prostora Paklenice pokrenula je projekt vertikalnog plesa, što je doista novost u hrvatskoj izvedbenoj i plesnoj umjetnosti. Odraz započinje snažnim slikama ekspresivnog tetoviranog muškog tijela na podu, plesom mišića znalački osvijetljenih bočnim svjetlima. Nenametljivo se pojavljuje plesačica i njih dvoje su do kraja predstave na sceni bez tjelesnog dodira, katkad bez međusobne komunikacije, a još češće hermetički zatvoreni u odnosu na publiku. Okrenuti svom unutrašnjem svijetu, preispitujući sebe, istražuju koreografski precizno i minimalistički doticaje i refleksije vanjskog svijeta na unutrašnji i obrnuto. Bez fizičkog kontakta, a opet povezani, dvije suprotnosti na sceni komuniciraju bez manipulacije, jasno i čisto.
  
  Plesačica je Lucija Mikas, nastavnica suvremenih plesnih tehnika na Plesnom odjelu Glazbene škole Blagoje Bersa u Zadru i voditeljica urbanih plesnih stilova u plesnoj udruzi In Flux. Njezin partner je Elvis Hodžić, plesač breakdancea iz Zagreba. Različiti po svojim kategorijama, u predstavi su dovedeni na vrlo ujednačenu, povremeno i istu razinu, tako da se gotovo ne primjećuje razlika u edukaciji. Animalni i novi pokretni impulsi, refleksni i suptilni drhtaji tijela usmjeravaju se prema harmonizaciji zajedničkog bivanja na sceni, skladu različitih dinamika i stvaranju nove umjetničke poetike. Predstava tematizira odraz najdubljih dijelova duše koji se manifestira kroz arhetipsku memoriju tijela, brišući naučene obrasce koje su plesači – usavršavajući svoju vještinu, brusili godinama. Marija Šćekić zajedno s plesačima istražuje načine na koje bi se ples oslobodio koreografskih alata. Uzimajući u obzir da je bilo koja vrsta plesa (u ovom slučaju suvremeni plesni izraz i breakdance) medij koji zahtjeva stalnu i kontinuiranu vježbu, pronalaze skrivene i vrlo individualne oblike kretanja i kontekste izražavanja pokretom.
  
  Plesači su sjajno odradili posao; koreografija, oblikovanje i izbor glazbe, video-projekcije, svjetlo, sve je izvedeno na visoko profesionalnoj razini, djelomično i vrlo artificijelno. No, tu postoji paradoks. Vrlo jasna i čvrsta struktura predstave ne komunicira organski s principima kretanja plesača. Težnja ka slobodi kretanja, pomicanje granica i uranjanje u najdublji dio sebe, kako mentalno tako i tjelesno, nasuprot jasnoj i zacrtanoj koreografiji, preciznom korištenju prostora – iako u psihološkoj funkciji motivacije predstave, kao da ruši koncept i oduzima dozu vjerodostojnosti. Video-animacija Majde Džanić komponirana je iz privatne arhive izvođača i na početku se u nekoliko navrata pojavljuje velikom brzinom, a zatim suptilno izvire iz predstave, povremeno kao odraz ili sjene tijela koja se kreću pozornicom ili kao kiša zvjezdanih suza vezanih uz pokret. Umjetničkoj slici predstave pridonijelo je svjetlo Saše Bogojevića, vrlo funkcionalno i u maniri suvremenog kazališnog izraza, upečatljivo naglašavajući dramatičnost i plastičnost likova na pozornici.
  
  Lightmotiv četrdesetominutne predstave sažet je u rečenici tiskanoj u letku: „U najbolnijem i najmračnijem odrazu samoga sebe čovjek pronalazi svoju srž i svoje svjetlo.“ Često se kaže da svaki redatelj i koreograf uvijek stvara u biti iste predstave, snima iste filmove. Primjenjivo je to i na koreografski i redateljski opus multimedijalne plesne umjetnice Marije Šćekić koji je, promovirajući ideju umjetnosti ljudskog pokreta i harmoniju kretanja ljudskog tijela u prostoru i vremenu, prožet refleksijama o čovjekovoj biti i njegovim najvećim, najbolnijim mračnim tajnama.
  
  © Sanja Petrovski, PLESNA SCENA.hr, 9. veljače 2017.
  foto: © Srđan Babić
  
  koreografija i režija Marija Šćekić
  premijera 21. siječnja 2017. (Zadar)
  izvode: Lucija Mikas, Elvis Hodžić
  glazba Ranko Šajfar, musical director Marija Šćekić, svjetlo Saša Bogojević, Marija Šćekić, video Majda Džanić, fotografija Srđan Babić, trailer Čejen Černić, PR Spomenka Đenadija, organizacija Lucija Mikas, Marija Šćekić

Piše:

Sanja
Petrovski