Iz i protiv svakodnevne prakse
Marija Matković i Plesni studio Hip Hop House, Zagreb: Okviri i granice, kor. i red. Marija Matković
-
Prije godinu dana, podržan programom Pogonator, pojavio se Plesni studio Hip Hop House, zapravo plesno kazalište Marije Matković s predstavom Komunikacija (kritiku pogledajte ovdje), koja me uistinu dojmila kao neki mogući, aktualni oblik, projekt „ponovnog unošenja strasti u život, „postrastvljenja“ života. Citat je preuzet od Annie Le Brun: Previše zbilje (DAF, 2007.) u kojem autorica promišlja napad „intelektualnog arsenala“ na nadrealizam „utoliko što on opravdava sve oblike osjetilne nepodčinjenosti, prošle ili buduće, kao i tolike pronađene odgovore na jedino pitanje koje vrijedi – a to je kako živjeti.“ Riječ je o ekspanzivnom pritisku razuma na sve skučeniji prostor mašte i sna, osjetljivosti i osjećajnosti. Jednostavnije rečeno iz mladenačkog doživljaja nepravdi iz svakodnevne prakse: pritiscima, ograničenjima, okvirima, besmislenim pravilima i uputama za život na koje će intuitivno i zdušno, izravno i angažirano, znači protestno ukazati mladi izvođači okupljeni oko novog projekta Marije Matković. A njih je uistinu puno!
Naime, autorica je ovaj put uz svojih jedanaest plesača napravila poziv i neku vrstu audicije za sve zainteresirane, koji su trebali odgovoriti na niz pitanja iz kojih se onda, pretpostavljam, iščitavala spremnost na otvaranje, samoanalizu i rad na sebi. Od pedesetak prijava u projekt je ušlo još četrnaestoro izvođača, te je u konačnici bilo 25 ljudi na sceni koji funkcioniraju kao osobnosti s vlastitim problemom, stavom, strahom, kompleksom, pokretom, sekvencom, ali i kao zajednica koja se nesumnjivo podržava. Ta zajednica je najvidljivija i najsnažnije djeluje, upravo naježi, kroz strast plesanja, napetost tijela, energiju geste i sekvence, slobodu igre i humor u stilskom šaranju i plesnom baratanju tijelom.
Marija Matković odlično motivira i vodi svoje pleme, sigurno vlada koreografskim zanatom, no očito i sama fascinirana rezultatom: množinom sjajno raspoloženih, tjelesnih bića postavljenih u različite situacije i zadatke, ne može se odlučiti za selekciju materijala. Stoga je u konačnici predstava preduga i u nekom trenutku počinje se osjećati zasićenost i zamor. Ne mora se i ne može baš sve probleme spomenuti u jednoj predstavi, niti je potrebno toliko ilustrativnih problemskih primjera. Drugi veći problem je u korištenju govora, uglavnom bez energije, tjelesne postave glasa, strasti i stava – svega onoga što postoji u plesu, a što je jednako nužno i u ovom izvođačkom izrazu; i tada predstava jednostavno pada ispod svoje razine.
S jedne strane Okviri i granice nesumnjivo su svojevrstni urbani ritual, plesna svečanost, kolektivno kazalište; fascinantno brojne, guste, blizu postavljene, aktivne i komunikativne zajednice. No s druge strane, Marija Matković potpisuje koreografiju i režiju i time preuzima odgovornost ne samo za nesumnjivo odlično umjetničko vodstvo (samo)istraživačkog procesa nego i za konačni rezultat rada. Kako god bilo, Hip Hop House je specifična, svježa, hrabra pojava na rubu (općenito rubne) plesne scene, primjerena prostranom miljeu tople, pomalo konspirativne tame Pogona Jedinstvo (Zagrebački centar za kulturu i mlade). A pitanje koje je autorica postavila izvođačima: je li okvir njihova sigurna zona ili pak ograničenje iz kojeg žele izaći – ostaje trajnom provokacijom.
© Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 10. ožujka 2017.
Okviri i granice
koreografija i režija Marija Matković
premijera 3. ožujka 2017.
(u koprodukciji s Pogon – zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade u sklopu programa Pogonator)
majstor rasvjete Andrija Santro
izvode: Lucija Sušić, Ruta Feldman, Ana Karlović, Dea Mandir Marčić, Iva Hlapčić, Korina Klakučer, Dorotea Cepanec, Anita Jakirčević, Martina Martinić, Martina Jovanović, Ante Jerković (Plesni studio Hip Hop House), Karlo Topolovec, Ivona Čuturić, Lovorka Lučić, Andrea Pinjušić, Matea Bolčević, Lucija Bičan, Eva Feldman, Andreja Mustač, Petra Zadro, Valentina Crnić, Mirna Strikinac Šarić, Klara Krkalović, Marina Knapić, Doris Majčenić
Piše:
Đurinović