Plesna scena.hr

Kako su Kretanja otplesala arhivu

Kretanja, časopis za plesnu umjetnost, gl. ur. Katja Šimunić, br. 26, Hrvatski centar ITI, 2017.

• Kako arhivirati ples? Nakon čitanja 26. broja časopisa za plesnu umjetnost Kretanja, jedini pošten odgovor bio bi – plešući. Odmah je to jasno na naslovnici gdje se u podnaslovu broja poigrava frazom arhiviranje plesa, dodajući mu nastavak plesanje arhive. Jasno je da se radi o delikatnoj problematici, budući da ples kao takav nije moguće uhvatiti, zamrznuti, materijalizirati. S druge strane povijest plesa kreirana je, i kreira se u ovom trenutku, na temelju različitih arhivskih alatki, poput notacija, kostima, skica, tekstova, fotografija, filmova, izvedbenih rekonstrukcija ili mentalnih sjećanja. Što je od toga dovoljno dobar materijal iz kojega možemo izvoditi znanstvene ili umjetničke zaključke? Što je prigodniji, plesu svojstveniji način? U odgovor s raznih strana pokušavaju proniknuti autori tekstova ovog broja Kretanja.
  
  Otvara ga plesna kritičarka i teoretičarka Ivana Slunjski, koja se i u praksi bavi propitivanjem metoda bilježenja suvremenog hrvatskog plesnog stvaralaštva, u ovom slučaju teorijski i sustavno ulazeći u srž problema, upozoravajući na neuklapanje plesa u logiku arhive i na nedostatke tradicionalnog arhivskog pristupa. Autorica afirmira neke alternativne, žive i nematerijalne pristupe, pronalazeći zanimljive primjere s hrvatske scene.
  
  Još intrigantnih uzoraka „efemerne, dinamične i vitalističke arhive“ sa svjetske i domaće scene analizira plesna teoretičarka Katja Šimunić koja u svome tekstu kreće s premisom sličnom onoj Ivane Slunjski, nazivajući je „neoarhiviranje“. Katja Šimunić začinjava svoj tekst stavljanjem same sebe u arhivski gledano zanimljivu situaciju, o kojoj se doznaje na samome kraju teksta, čime se počinje propitivati netom pročitano.
  
  Kada se govori o arhiviranju umjetnosti, nezaobilazna je problematika tradicionalne muzejske interpretacije, koje se dotiče plesni umjetnik Pavle Heidler. S obzirom da on djeluje u Švedskoj, prigodno piše o stockholmskome Muzeju plesa, njegovim zanimljivostima i nedostacima kao i vlastitom iskustvu izvedbene interpretacije plesne povijesti u istome muzeju.
  
  Plesna se umjetnica, kritičarka i pedagoginja Iva Nerina Sibila za potrebe ovog broja stavlja u položaj s jedne strane povjesničarke, pokušavajući interpretirati specifičnu situaciju zatečenu u vlastitoj obiteljskoj arhivi, a s druge strane plesačice koja tjelesno pokušava prizvati sjećanje na ples. Čitanjem njezinog teksta, čitatelj prolazi kroz konkretne izazove nekoga tko rekonstruira zbivanja i konstruira priču na temelju materijalnih ostataka plesa iz prošlosti, kao i nekoga tko se suočava s varljivošću vlastitoga sjećanja.
  
  Također kroz vlastito iskustvo kao gotovo jedine povjesničarke hrvatskoga suvremenog plesa čitatelje vodi Maja Đurinović. Prepričavajući iskustva rada na brojnim publicističkim, ali i izložbenim djelima, Maja Đurinović barem malo otvara vrata iza kulisa arheološke plesne prakse čime kao da suptilno ukazuje aktualnim tvorcima plesa i popratnih materijala, o čemu valja voditi računa.
  
  Premda su se Kretanja u prethodnim brojevima detaljno bavila različitim, između ostalog i arhivskim alatkama, poput fotografije, filma ili kritike, u ovome se broju dizajnerica Nada Dogan kratko osvrće na nekoliko vlastitih plesnih fotografija kao medij kroz kojeg je pokušala arhivirati pristup rada Škole suvremenog plesa Ane Maletić u Zagrebu.
  
  Zaokružujući broj koji se dramaturški kreće od općenito teorijskoga prema konkretno praktičnome, tekst plesne umjetnice Sonje Pregrad donosi uvid u iskustvo bilježenja vlastitog procesa rada kao još jednom alternativnom arhivskom pristupu pa i samostalnom umjetničkom djelu koji ovu autoricu potvrđuje kao nekoga tko intenzivno promišlja ne samo vlastiti rad, već i njegove okolnosti. (Koliko je tema bilježenja procesa rada u izvedbenim umjetnostima intrigantna dokazuje irski projekt Draff koji već nekoliko godina objavljuje različite multimedijalne i tekstualne materijale koji ostaju iza procesa kreiranja izvedbe.)
  
  I ovaj, 26. broj Kretanja još je jedan kvalitetan, zaokružen i važan doprinos autonomiji plesa koji hrvatsko plesno izdavaštvo pozicionira na relevantno mjesto u globalnom smislu.
  
  © Jelena Mihelčić, PLESNA SCENA.hr, 27. ožujka 2017.

Piše:

Jelena
Mihelčić