Jedna od najutjecajnijih plesnih umjetnica američkog postmodernog plesa Trisha Brown preminula je 18. ožujka 2017. u 81. godini. Još 1990. godine Trisha je gostovala u Zagrebu s djelima Lateral Pass / Opal Loop / Astral Convertible u sklopu programa 7. Tjedna suvremenog plesa. U kasnijem razgovoru za Vjesnik (21. siječnja 1995.) priznala je da isprva nije znala gdje dolazi, ali se u tri kratka dana oduševila zagrebačkim fasadama (vjerojatno su 1990. djelovale drugačije nego danas) i publikom koja ju je srdačno prihvatila. Iznenadio ju je i prestižan program festivala zbog kojeg je Zagreb doživjela kao važan centar suvremenog plesa u koji bi se rado vratila. Šteta što joj taj isti „centar suvremenog plesa“ ni 2017. ne bi mogao ustupiti autonomnu ustanovu plesne umjetnosti. No, da se vratimo na Trishu.
Patricia Ann Brown rođena je 1936. u ruralnom gradu Aberdeenu, u Washingtonu. Godine 1958. završila je studij modernog plesa pri Mills Collageu te participirala u ljetnim seminarima pri Connecticut Collageu, gdje je radila s plesnim umjetnicima José Limónom i Merceom Cunninghamom. Godina 1960. participirala je u ljetnim radionicama plesne improvizacije pod vodstvom Anne Halprin u San Franciscu, zajedno sa Simone Forti, Yvonne Rainer, Robertom Morrisom. Iste jeseni preselila je u New York. Godine 1961. priključila se Robert Dunnovoj nastavi kompozicije u Cunninghamovu studiju, u kojoj su sudjelovali i David Gordon, Deborah Hay, Elaine Summers i drugi aktualni plesni i vizualni umjetnici.
Robert Dunn organizirao je 1962. prvi koncert u Judson Churchu, nakon kojeg je Trisha nastavila djelovati u okviru Judson Dance Theater i kasnije Grand Union, u suradnji s Yvonne Rainer, Steve Paxtonom, Barbarom Dilley i drugima. Godine 1970. osnovala je vlastitu plesnu kompaniju u New Yorku, koja djeluje i danas. Iako je 2008. stupila u službenu mirovinu, još je 2011. koreografirala posljednje djelo: I’m going to toss my arms – if you catch them they’re yours. Značaj umjetničkog djelovanja Trishe Brown za suvremenu plesnu umjetnost mogli bismo sažeti na nekoliko temeljnih razina.
Prva razina – razina pokreta/vokabulara
Unatoč tome što je njezino formalno plesno obrazovanje bilo uspostavljeno prema metodama i estetici modernog plesa, upravo je Trisha Brown jedna od vodećih figura u etabliranju principa kretanja na kojem se temelje gotovo sve suvremene plesne tehnike – ekonomičnost u pokretu. Naime, osim što je pridonijela afirmaciji običnih tjelesnih radnji (dizanje, spuštanje, puzanje…) kao potencijalnom plesnom materijalu, inzistirala je na upotrebi tijela u skladu s njegovim anatomskim postavkama i strukturom: „Radim s punom sviješću o tome kako je tijelo strukturirano, redajući elemente posve lagano. Koristim jednostavne radnje. U problem ulazim i izlazim iz njega posve animalno. Noga će mi se podići do one točke, tijelo nagnuti toliko udesno koliko to dopušta animalistička predodžba. Pokret mora funkcionirati unutar prirodnih putanja tijela. Jako me uznemirava što se plesači toliko ozljeđuju. Pokušavam tome stati na put.“ (iz Selma Jeanne Cohen, Ples kao kazališna umjetnost, cekade, Zagreb, 1992.)
Hvala, Trisha Brown.
Druga razina – organizacija pokreta/koreografske odluke
„Rekla bih da pravim plesne mehanizme koji vode računa o stanovitim aspektima stvaranja plesa.“ (Ibid.)
Od samih početaka, središte interesa Trishe Brown u plesu bili su formalni postupci stvaranja plesnih materijala i/ili koreografija. Ostvarila je izuzetan doprinos u razvoju organizacijskih principa i struktura za kretanje: ponavljanje, reverse, transformacija materijala prema principima promjene orijentacije, razine ili plana u prostoru i druge. Jedan od najrelevantnijih svakako je princip akumulacije pokreta prema kojem je razvila djela: Accumulation (1971), Primary Accumulation (1972) i Accumulation with Talking plus Water Motor (1979).
Hvala Trisha Brown – za sve stvaralačke postupke rada na plesnim materijalima.
Treća razina – pitanje prostora/uvjeta za ples
U ranijoj fazi, Trisha Brown bavila se preispitivanjem temeljnih uvjetovanja tijela: prostorom i silom gravitacije. Radikalni radovi bili su: Man Walking Down the Side of a Building (1970), Walking on the Wall (1971), kao i ostali radovi iz serije Equipment Pieces. Promišljala je prostor na način da su i njegovi rubovi, kutovi i zidovi potencijalni prostori za ples. Tako je mnoga djela realizirala u javnim prostorima, na zidovima ili krovovima njujorških zgrada, u studijima ili galerijskim prostorima i time doprinijela širenju plesne umjetnosti van tradicionalnog kazališnog okvira u prostore drugih konotacija.
Hvala, Trisha.
Četvrta razina – odnos plesa s drugim umjetnostima: glazbena i likovna umjetnost/ interdisciplinarnost
Osamdesetih godina započela je suradnju s umjetnicima drugih disciplina u ostvarenju svojih koreografskih djela: Robertom Rauschenbergom i Laurie Anderson, kako bi preispitala odnose koje ples može ostvariti u korelaciji s drugim medijima. Set and Reset (1983) jedan je od najznačajnijih primjera takve suradnje. Istraživanje potencijalnih odnosa klasične glazbe i plesa rezultiralo je djelom Music Cycle koje je, kako navodi, ostvarila u suradnji s dva preminula, ali bezvremenski živa kompozitora: Johannom Sebastianom Bachom i Antonom Webernom.
Također, Trisha Brown djelovala je u polju likovnih umjetnosti. Njeni su crteži bili izlagani u umjetničkim galerijama i muzejima: Yale University Art Gallery (1974), Venecijanski biennale (1980), White Box Gallery (2004), The Walker Art Center (2008) i mnogim drugima. Godine 2003. u Fabric Workshop and Museum u Philadelphiji izvela je interdisciplinarni događaj It's a draw / Live Feed – hibrid improviziranog plesa i automatskog crtanja koji se na različitim i odvojenim prostorima muzeja prenosio uživo putem video live feeda. (Snimka je dostupna ovdje.)
Tijekom karijere Trisha Brown ostvarila je više od stotinu plesnih djela, šest opera i jedan balet te aktivno djelovala u stvaranju i izlaganju likovnih djela. Bez njezinog doprinosa, ni jednu od ranije navedenih razina plesne umjetnosti ne bismo mogli misliti i/ili raditi jednako. Posljednje hvala draga Trisha Brown, i nastojat ćemo održati Zagreb gradom kakvim ga pamtiš.
© Lana Šprajcer, PLESNA SCENA.hr, 29. ožujka 2017.
