Trenutak zadivljen plesom

Izložba: Mirko Cvjetko, Balet, Galerija Matice hrvatske, 31. ožujka – 14. travnja 2017.

• 
  
  Mirko Cvjetko se deset godina bavi scenskom fotografijom; u početku, surađujući s HNK-om u Zagrebu, djeluje na području glazbene umjetnosti što ga je, čini se – sudbinski dovelo do baleta. Zgodno je da Cvjetko, svoju povijest baleta započinje 2010. godine, sa – kao i hrvatska baletna struka – Zajčevim Nikolom Šubićem Zrinskim (za podsjetnik: praizvedba Zrinskog 4. studenog 1876. uključuje potpisane koreografske dijelove, te se taj scenski događaj drži početkom baletne profesije u Hrvatskoj) pa najstarija fotografija na ovoj izložbi bilježi duet Mirne Sporiš i Andreja Izmestjeva iz Arapskog plesa, jednog od plesnih umetaka opere Nikole Šubić Zrinjski.  Autor je izabrao i izložio trideset fotografija iz šesnaest baletnih predstava HNK-a u Zagrebu a niz zaustavljenih, izdvojenih trenutaka plesa, plesačima i baletom nadahnutih pogleda završava aktualnom Odette Natalie Horsnell iz nedavno postavljenog Labuđeg jezera Vladimira Malahova.
  
  Fotografije su podijeljene i raspodijeljene u prostoru po logici cjelina, uglavnom vezane uz niz iz iste predstave (kao duet Ane Karenjine (Edina Pličanić) i Vronskog (Tamas Darai) iz fantastične Ane Karenjina Lea Mujića) ili pak po logici plesnog stila, zaustavljenih figura i tjelesnih ekstenzija. A svaka od njih je promišljeni trenutak zadivljen plesom, ali i povijesni dokument, utjelovljeni spoj vremena i mjesta, senzibilno sjecište uloge, glazbe i pokreta. Svjedočanstvo da su baš ti umjetnici bili ovdje i plesali, sudjelovali u stvaranju predstava i bitno utjecali na oblikovanje i uspjeh zagrebačkog odnosno hrvatskog baleta.
  
  
  
  Uglavnom je riječ o fascinaciji pojedinačnom umjetničkom transformacijom, linijama aktivnog tijela iz kojeg se iščitava unutarnji sadržaj: stanje i stav lika; ili onom koja proizlazi iz skladnog partnerstva dvoje plesača. Tek su dvije grupne fotografije posvećene ansamblu, obje vezane uz bijenalske premijere (2013. i 2015.): isprano ljudsko pleme ujedinjeno u distanci spram Izabrane u Posvećenju proljeća Stravinskog i Edwarda Cluga i ohlađena simetrija tehno situacije Kompleksne poezija Pascala Touzeaua (gl. Tomislav Oliver).
  
  
  
  
  U toj prožetosti dokumentarnog i estetskog, fotografije (a prevladavaju crno-bijele) bude sjećanja na doživljene predstave, sjajne umjetničke dosege iznimnih plesačkih ličnosti koje su obilježile svoje vrijeme, svoje predstave i svoje kazalište. Znakovit je, tako zaustavljen u trenutku skoka, Tomislav Petranović kao sudbonosni Zlatni idol (Bajadera Medvedeva), šaljiva zaprepaštena Alisa Petre Vargović Stanciu u trenutku kad osjeća da je uvlači velika leća kamere u svijet s druge strane; izazovna i moćna Natalia Horsnell u suvremenoj koreografiji Pascala Touzeaua (Kompleksna poezija, gl. Tomislav Oliver). Sabrina Feicher u konstrukciji krinoline na kotačićima sjetila nas je na duhoviti i maštoviti Budoir (a onda i ostale koreografske radove talentirane Pavle Pećušak).
  
  
  
  
  Na plakatu izložbe je Šparemblekova Margareta (Johannes Faust passion) u lomnom spiralnom zamahu očaja tijela Ive Vitić Gameiro. Ne čudi brojnost fotografija Edine Pličanić: nacionalna prvakinja koja je niz godina nosila repertoar uvijek iznova oduševljavajući osebujnim, snažnim i profinjenim interpretacijama posve različitih likova, plesnih tehnika i stilova. U tom kontekstu začudan je Mehanizam sebičnog gena (koreograf Pascal Touzeau, glazba Ivana Kiš) vizualiziran u visećem spoju Edine Pličanić i Leonarda Jakovine. Snažne su i fotografije Mai Kageyama i Edgar Castillo koje plijene harmoničnom plastikom modernih, dugih linija (Druga simfonija Roberta Schumanna i Uwe Scholza); Ekatarina Borchenko i Friedemann Vogel u Giselle prizivaju vrhunce europskog klasičnog baleta doživljene na sceni HNK-a u Zagrebu. I tako dalje, i tako dalje… Lijepo i korisno za pogledati.
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 11. travnja 2017.
  foto: © Mirko Cvjetko

Piše: