Plesni performans Milana Tomášika, Solo 2016, posljednji u trilogiji solo nastupa Within (2006) i Off-beat (2011), izveden je u dvorani Zagrebačkog plesnog centra a hrvatska publika će ga moći još jednom pogledati i na zadarskom Monoplayu, 1. rujna. Koliko je prvi dio trilogije, Within, imao čistu, jasnu logiku kvadrata, minimalistički, geometrijski postav strukture zvuka, scene, svijetla i tijela te funkcionirao kao uredno, sekvencionirano istraživanje primarne potentnosti, reaktivnosti plesačkog tijela, toliko je središnji dio trilogije, Off-beat, maštovitim igranjem s teatralnošću, i duhovitim pristupom pokretu, plesu, tradiciji plesa, sceni i izvedbi propitkivao ples kao takav. Solo 2016, završni dio trilogije, funkcionirao je u savršenoj sinergiji s prethodnim solo plesnim komadima, spajajući mehanizme pristupa u izvedbu nečega što više nije bilo istraživanje niti propitkivanje nego pokazivanje osobnog smjera i pojma kretanja samog plesača. Iskren pokušaj kazivanja što je to za autora pojam prostora plesa i kakav je njegov pristup. Prikaz relativnosti dimenzija fizičkog i slojevitost nakana, potreba, razmišljanja i poglavito stanja kroz koja njegov ples postoji.
Cijela trilogija je vizualno crno-bijela, neposredna, uzbudljiva, zadivljujuće plesačke sigurnosti, zaigranosti, lakoće i neopterećenosti a su to odlike i završnog plesnog komada. Koreografski jezik je suptilan ali jasan, bilo kakav podcjenjivački ili precjenjivački pristup publici jednostavno nije prisutan. Unatoč dramaturškim tehnikama očuđenja a moglo bi se reći i nekim vrstama narativnih twistova, preokreta u vođenom promatranju, iskustvenih preokreta koje izvedba nudi kroz svoj razvoj, položaj gledatelja je u stalnoj lagodnoj putanji razvijanja razumijevanja za ono što je zapravo utjelovljenje Tomášikova stava. Kroz trilogiju, fizički objekti koji postoje na sceni ili koji se na njoj predstavljaju morfiraju kroz tri plesna sola. U Withinu to je kvadrat, pravokutne linije svijetla i kretanja, u Off-Beat to su nesavršeni sferični objekti, a u Solo 2016 to su isključivo savršene kružnice i kugle.
Čak se i Tomášik pokretom, usredotočeno i izraženo kreće u kružnicama, polukrugovima, kontinuiranim piruetama ili kompozicijom pokreta prema četiri strane svijeta ili kroz četiri kvadranta scene. Zvuk, odnosno glazba, niz pjesama zanimljivo gradiraju od narodnih srednjoeuropskih balada, klasične glazbe, do pop balada, elektroničke plesne glazbe, trenutnih popularnih hitova i modernih klavirskih kompozicija. Pokret, iako uvijek u ritmu s glazbom, s odmicanjem predstave postaje više vođen njome a ne samo omeđen. Postaje izražajan sukladno njoj, ali ne i emocionalno povučen u nju. Tomášik zadržava potpunu autonomiju nad svojim tijelom u svakom trenutku pa i onom najenergičnijeg rasplesavanja. Iako posjeduje veliku sposobnost iznenađivanja gledatelja, dok ga provodi kroz neočekivano u sljedovima svojih postupaka, kretanja i reakcija, njegova pojavnost je nenametljivo odmjerena, jednako elegantna, zaigrana, mudra i hrabra, a ponajviše dobroćudna.
Iako se radi o plesnom solu koji svojim idejama i postavom barata i s nekim egzistencijalnim idejama perspektive, relativnosti vremena i prostora, (koje su odlično prikazane kroz svjetlosni i tehnički dizajn Luke Curka), pa bi se iz toga očekivalo i pokreta, Tomášik uspijeva ostaviti pokret jedinim mjestom koje iako okruženo gotovo isključivo univerzalizacijama i simbolima, zadržava svoju sferu autohtonosti, fluidnosti, nezavisnosti. Izražaj plesa koji briše egzistencijalna pitanja, ne samo da se igra s dimenzijama, očekivanjima, postavkama… on je nedodirljiv. Ples kao benevolentno, vankonkurentno vladanje.
© Maja Ležaić, PLESNA SCENA.hr, 20. lipnja 2017.
Solo 2016
izvedba, koreografija, odabir glazbe Milan Tomašik
premijera 19. rujna 2016. Tabačka Košice, Slovačka
prva javna izvedba 10. lipnja 2016. Mediteranski plesni centar Svetvinčenat
dramaturgija Andreja Kopač, koreografska asistencija Špela Vodeb, oblikovanje rasvjete i tehnička podrška Luka Curk, kostimografkinja i scenografkinja Jasna Vastl
produkcija: KUD Cortesia
koproducenti: Tersicorea/Suoni e Pause (Sardinija, Italija), Plesni Teater Ljubljana (Slovenija), Cankarjev dom Ljubljana (Slovenija), Tabačka Košice (Slovačka), Mediteranski plesni centar Svetvinčenat (Hrvatska), Studio Alta Prag (Češka)
