Plesna scena.hr

Zametak obećavajuće priče

Zadarski plesni ansambl: Noći …koreofrenija, kor. Sanja Petrovski

• 
  
  Najnovija predstava Zadarskog plesnog ansambla izvedena u sklopu Zadarskog kazališnog ljeta 7. srpnja, kojom plesačica, koreografkinja i pedagoginja Sanja Petrovski ujedno obilježava i četrdeset godina svog profesionalnog rada prvenstveno tematizira nestabilnost, krhkost, ali i povremene iznenađujuće bljeskove stvaralačkog procesa. Predstava se gradi na antitetičkom suodnosu elemenata govora i pokreta, a uz Sanja Petrovski izvode je članice ansambla Patricija Gospić i Ruby Ivosić koje predvode isključivo plesne točke, uz učenice Srednje škole suvremenog plesa Blagoje Bersa (Korina Oltran, Dora Matija Antonina, Maja Petani, Klara i Božena Zrilić) te, osobito zanimljivo, kostimografkinja Marija Šarić Ban i modna dizajnerica i psihoterapeutkinja Silvana Čeko Jurišić dijeleći sa Sanjom Petrovski i suautorsku odgovornost u traganju za predstavom (plesačice su obučene u široke srebrnkaste hlače i oslikane majice, a neplesački trio u duge crne haljine s komornim predznakom čime je također naglašena antitetičnost predstave).
  
  Autoreferencijalnim monološkim iskazom na samom početku (emitiranim većim dijelom u offu) glas Sanje Petrovski zapljuskuje nas i izlaže različitim, vrlo osobnim, ali i dovoljno univerzalnim stvaralačkim dilemama i sumnjama, emocionalnom i intelektualnom procesu traganja za temom i formom. Pritom se gubi značaj tipične ispovijednosti, jer ono izgovoreno, s obzirom i na kasnije učestalo pojavljivanje autorice u prostoru izvedbe ne doživljavamo kao nešto strano i daleko, nego kao vrlo aktualno i trenutno opipljivo. Neprestano prelijevanje scenskog i izvanscenskog narativa tako umjesto mogućeg zamora predvidljivosti, s obzirom na doslovno metateatralno podcrtavanje očitog i karakterističnih ponavljanja, donosi uvijek novi naglasak i pruža solidan dinamički okvir antitetičkoj strukturi predstave.
  
  Složenica iz naslova, odnosno njezin sufiksni dio (frenija se povezuje s umom, sviješću, dušom) upućuje na jači intenzitet noćnih otkrića i iznenadnih kreativnih bljeskova u procesu stvaranja, za razliku od predvidljivosti i repetitivnosti dana. Osnovna tematska okosnica predstave razgrađuje se tako u kontekstu vatrometnog i košmarnog prikaza stanja uma protagonistice i njezinih stvaralačkih dvojbi i pitanja, koja se potom pretaču u apstraktne ili nešto konkretnije tj. tjelesno doslovnije kraće izvedbene ili plesne slike, od kojih je posebno repetitivno naglašena verbalna scena u kojoj Sanja Petrovski kao plesna pedagoginja stalno iznova jezgrovitim ili zapovjednim rečenicama opominje učenice (Ispravi koljeno! Ruke su ti mlohave!, Drži vrat!) naposljetku humorno raskrinkavajući rigoroznost i zamornost baletne i drugih plesnih tehnika.
  
  Ključan je motiv i istaknuti predmet cijele predstave aluminijska kuhinjska folija, uz pridružene rukavice za čišćenje, koje simboliziraju potrebu konstantnog čišćenja suviškova, odnosno pročišćenja misaonog i tjelesnog materijala, ali su također iskorištene i kao humorni element jer, kako nas ispovjedno upozorava autorica, i čišćenje kuhinje, ponekad se čini uzbudljivije i potrebnije od stvaranja i osmišljavanja predstave. Izmjenjujući uloge subjekta i objekta, folija nije važna samo u autoreferencijalnom i vizualno narativnom segmentu, pa i kao dio ikoničke, naknadne kostimografije nego postaje bitna i u plesnom vokabularu u kojemu taj rekvizit (tj. dvije role) ima i svoju plesnu točku kroz proces razmotavanja, sabiranja i specifičnog šuštanja. Šteta je međutim, da navedeno nije i temeljitije plesno promišljeno, budući da odnos s folijom nudi i dodatne mogućnosti za krovnu uspostavu koreografskog promišljanja odnosno razrađenijeg variranja odnosa s plesnim tijelima. Efektno je iskorišteno i oblikovanje kuglica od folije koje nakratko postaju i sredstvo interakcije s publikom, čemu doprinosi i element spontanosti i ležernosti kojeg u svoju izvedbu unose Marija Šarić Ban i Silvana Čeko Jurišić, povezane s protagonisticom i u nerealiziranoj težnji za izvedbom Alise u zemlji čudesa.
  
  Premda ne donosi u svim segmentima dovoljno promišljen i autentičan koreografski materijal (neovisno o cjelokupno dojmljivoj koncentraciji i spretnosti plesačica uspješnije su i autentičnije npr. skupne plesne dionice s kružnom osnovom ili sljubljenom grupnom formacijom od već viđenih sekvenci na stolicama koje su dijelom dio drugog projekta ili već standardnih plesnih fraza), Noći …koreofrenija ipak uspijeva uravnotežiti izmjenu između plesnih i uvjetno rečeno dramsko-izvedbenih dijelova, specifičnu za većinu predstava Sanje Petrovski u zadnjih nekoliko godina. U svakom slučaju, bilo bi zanimljivo vidjeti i ponovljenu izvedbu koreofrenije jer premijerno predstavljanje na kazališnom ljetu djeluje i kao zametak jedne cjelovite, sasvim obećavajuće izvedbene priče, za koju Sanja Petrovski (uz tek pridošlu asistenciju Mateje Bilosnić) unatoč proteklom četrdesetogodišnjem djelovanju, pa i (samo)očitovanom zamoru, nesumnjivo i dalje, i unatoč svim okolnostima, ima i volje i snage.
  
  Zaključno, umjesto odjave, i ovaj se tekst, nužno autoreferencijalno, vraća na sam početak i priključuje dužno prigodnom čestitanju velike obljetnice rada; u tom smislu, umjesto zaključne ili odjavne točke, prikladnijim se čini prostrijeti nekoliko uskličnika.
  
  © Ana Gospić Županović, PLESNA SCENA.hr, 22. srpnja 2017.
  foto: © Nenad Marčev
  
  Noći …koreofrenija
  koncept, režija, koreografija, izbor glazbe Sanja Petrovski, glazba Nenad Sinkauz, Kodo, Grandbrothers, asistent koreografa Matea Bilosnić, kostimografija Marija Šarić Ban, oblikovanje svjetla Igor Petrovski, grafičko oblikovanja Igor Gluić, fotografija, kamera, oblikovatelj tona Tomislav Kraljević Šome
  sudjeluju: Patricija Gospić, Ruby Ivosić, Korina Oltran, Klara Zrilić, Maja Petani, Božena Zrilić, Dora Matija Antonina, Marija Šarić Ban, Silvana Čeko Jurišić, Sanja Petrovski

Piše:

Ana
Gospić