Plesna scena.hr

Talijanska melodrama i korejska suzdržanost

34. Tjedan suvremenog plesa, Zagreb, 27. svibnja – 4. lipnja 2017.: Rete Anticorpi XL, Amsterdamse Hogeschool voor de Kunsten, Dansateliers of Rotterdam, Versiliadanza i Stichting Gillen, O O O O O O O O, autor: Giulio D Anna; Korejska nacionalna kompanija za suvremeni ples, Immixture, autor: Ahn Sungsoo

• 
  
  Srceparateljni pjesmuljak Feelings bio je hit sedamdesetih godina kada malo tko nije znao pjevušiti barem njezin pripjev wo-o-o fee-lings, a onda uobičajeno slovkati ostatak melodije čije stihove ne zna. Čine to i protagonisti predstave talijanskog autora Giulia D'Anne koja je gostovala u zagrebačkom Teatru &TD u okviru ovogodišnjeg Tjedna suvremenog plesa, što ga je čini se i inspiriralo za njezin neobičan naslov O O O O O O O O. Sadržajno je pak predstava nadahnuta zagrebačkim Muzejom prekinutih veza pa je ovaj suvremenoplesni mjuzikl iscjeljujuće prirode za slomljena srca te u prvome planu, bez romanticizma, iznosi osobne ispovijesti ljubavničkih prekida izvođača. Indirektno D'Anna propagira ideju liberalne Europe, suprotstavljajući melodrame u obliku sladunjavih pjesama statistici takozvanih millenials Europljana koje izvođači reprezentiraju, o njihovu intimnom životu i svjetonazoru.
  
  Tako u jednom trenutku s projekcije na stražnjem zidu pozornice doznajemo da iako pjesmu Feelings izvođači pjevaju tijekom prvog dijela predstave, većina ih prije toga za nju nikada nije čula. Osim te činjenice, kroz projicirane brojke saznajemo i tko je imao koliko partnera, koliko ih vjeruje u vječnu ljubav, koliko ih je zadovoljno svojim tijelom, do pitanja koliko bi ih pobacilo ili podržalo pobačaj, koliko ih vjeruje da uloge nisu definirane spolom, koliko ih živi u zemlji u kojoj nisu rođeni i brojna slična pitanja navodno citirana iz nekog europskoga službenog istraživanja. Isprepliću se s time pojedinačne privatne priče svakog od izvođača, otpjevane ili izgovorene. Koreografija je doduše prvoloptaška i najčešće doslovno ilustrira ono što izvođači pjevaju ili govore ili što se projicira na zidu. Izuzetak je balansiranje jedne od izvođačica na nestabilnoj, potresenoj podlozi sačinjenoj od tijela drugih izvođača koji izražavaju sav raspon intimnih gesti i pokreta nježnosti do agresije.
  
  Izvrsna međunarodna osmeročlana izvođačka ekipa impresionira jednako dobrim plesačkim, glumačkim i vokalnim sposobnostima, a u zagrebačkoj se izvedbi posebno kontrolom glasa i neposrednošću istaknula izvođačica vjerojatno hrvatskog porijekla, Lana Čoporda. Ona se na hrvatskom jeziku obraća svojoj baki u publici kojoj se ispričava što ju neće razumjeti zbog engleskog jezika izvedbe, uz obećanje da će joj kasnije sve prepričati. D'Anna tako ukida barijere i njegovi se izvođači posve intimno otvaraju i predaju publici, razgolićeni do intimnog rublja, a ponekad i potpuno. Na sceni je s njima tek jedan klavir čija funkcija je više simbolička nego korisna – lakše je bol otpjevati nego je ispričati pa klavir tu i tamo izvođačima služi za intonaciju, no češće na njemu samo stoje, sjede ili se iza njega skrivaju.
  
  Giulio D'Anna uspio je zahvaljujući izvrsnoj postavi probiti četvrti zid bez uvijanja, izravno i doslovno do boli (izvođači sami sebe dugo pljuskaju označujući ritam za pjesmu I don't mind the pain, što ostavlja vidljive crvene tragove na njihovoj koži). Za one koji od kazališta očekuju klasičnu katarzu, ova predstava pruža zadovoljavajući terapeutski učinak, kako na osobnoj, tako i na kolektivnoj razini, jer izlaže sve modalitete intimnih nenormalnosti.
  
  Kao svojevrsni kontrapunkt ovoj krajnje ekstrovertiranoj izvedbi unutar festivalskog programa (a to je dakako samo moja osobna primjedba, ne nužno programska namjera) može se promatrati gostovanje Korejske nacionalne kompanije za suvremeni ples s introvertiranom predstavom Immixture koja je igrala u Dvorani Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti. Suzdržanost, svečanost i estetska pročišćenost njihove koreografije istovremeno smiruje i uzbuđuje. Lajtmotiv su rasplesane ruke koje prizemljenom klizanju trupa suprotstavljaju istočnjačku ornamentiku. Immixture dakle miješa tradiciju i suvremenost bilo na razini pokreta različitih izvođača ili unutar jedno te istog izvođača i u odnosu pokreta s glazbom, kroz niz prizora.
  
  Brzina, preciznost i fokus zajedničke su odlike četiriju izvođačica, vidno različitog plesnog obrazovanja. Njihovo je porculansko lice blagog neutralnog izraza, a kretnje su staložene i dostojanstvene, no žestina izbija kroz prste ruku koje kovitlaju prostorom. U prvoj od deset scena gledamo tradicionalan korejski Ples slavuja u proljeće plesačice odjevene u bogatu i šarenu nošnju specifično dugih rukava kakvi dodatno naglašavaju pokrete ruku. Kasnije tu ulogu ponekad preuzimaju mačevi, koje plesačice drže u objema rukama, pa njihov metalni odsjaj i zveket režu zrak i ostavljaju obrise pokreta. U ostalim su scenama plesačice odjevene u jednostavne crne hlače i košulje te se njihova grupna koreografija izmjenjuje uglavnom na tradicionalnu korejsku glazbu, dok u jednoj sceni zanimljiv glazbeni kontrast čini drugi stavak Schumannova Kvarteta za glasovir, violinu, violu i violončelo u es-duru, op. 47.
  
  Jedini muški plesač razbarušene kovrčave kose, sa slušalicama na ušima, a iz programske cedulje saznajemo da sluša Eminema, svojim ležernim krumping stilom remeti spokoj kojim odišu eterične plesačice. Zato se posebno u memoriji izdvajaju trenuci kada ih ipak možemo vidjeti opuštene i ljudskije dok sjede uokolo scene u sjeni, hvataju dah i ponekad otpiju pokoji gutljaj vode. Jednako kao i trenutak kada inače najodrješetija plesačica izlazi iz savršeno usuglašenog plesnog stroja vrlo blizu publici zureći u nju sa sve jačim grčem na licu.
  
  Dihotomija istok-zapad i sve popratne ideje koje to povlači za sobom u predstavi Immixture reprezentiraju kontradikcije suvremenoga korejskog društva, no onkraj reprezentacije krije se puno zanimljiviji koloplet finog tkanja ruku i brzine nogu, elegancije i snage, jednostavna posvećenost ljepoti plesanja.
  
  © Jelena Mihelčić, PLESNA SCENA.hr, 17. kolovoza 2017.

Piše:

Jelena
Mihelčić