Plesna scena.hr

Zarobljeno u mizansceni

Zagrebački plesni centar i Udruga profesionalnih plesnih umjetnika PULS, Zagreb: Rollercoaster, autorica Katarina Đurđević

• 
  
  Rollercoaster, novi autorski rad Katarine Đurđevič, putem tri ženska glumačko-plesačka tijela satirično predstavlja opća mjesta svakodnevice i gorčinu koja se stvara iz osjećaja zarobljenosti u istima. Zarobljenost je možda teška riječ. Situacije koje čine sadržaj izvedbe su svakodnevne aktualnosti, primjenjive na sve dobi i društveno-ekonomske prilike. Snaći se kroz neorganizirano jutro, gužvu, vlastito nezadovoljstvo… Ideja zarobljenosti se ostvaruje stalnom vrtnjom istih i sličnih situacija koje se ubrzano i izolirano lijepe bez ikakvog potencijala za razvoj, razrješenje i napredak. Sam osjećaj neizbježnosti stvara komiku kroz većinu radnji izvođačica. Radnje su ionako satirične, mjestimično karikirane i jednako gorke u svojim metaforičnostima kao i radnjama prenesenima direktno iz uobičajenih dnevnih rutina.
  
  Izvođačice kombiniraju pretežno verbalizacijski modus nasuprot pokretu na način da Lucija Šerbedžija prati bazičnu formu pokreta i tjelesnih radnji Petre Valentić i Adriane Barbarić Pevek ali obavlja većinu govorno dramskog aspekta izvedbe. Sve tri izvođačice su uz autoricu supotpisnice koreografije koja u segmentima između više dramskih, gotovo skeč formi uokviruje i fiksira stanja koja se u dramskom djelu prizemljuju. Postoji razlika između dojma koji stvaraju plesačka tijela Adrijane Barbarić Pevek i Petre Valentić u odnosu na način na koji Lucija Šerbedžija funkcionira kao pretežno glumačko tijelo iako i ona prati dio koreografije (i sama ima plesno obrazovanje). Pokret Lucije Šerbedžije uredno je i dosljedno izvođen u manjem intenzitetu i količini kako bi bio u korelaciji s njezinom većom i jačom verbalnom reprodukcijom. Ona predstavlja središnju generaciju u tri stadija života žene. Čak i kad preostale dvije izvođačice imaju svoja paralelne plesne točke, dramska potentnost se tek djelomično odmiče i izmješta na njih što prestaje čim se Lucija Šerbedžija kao akter ponovno vrati na scenu. Unatoč zanimljivim i snažnim izvedbama dviju plesačica koje su sa svojim različitim energijama uspjele voditi jasne psihologizacije dijeljenih pokreta, plesno je u službi dramskog ostalo zarobljeno u mizansceni.
  
  Tri izvođačice zajedno prolaze kroz svojevrsne činove izvedbe koje razgraničavaju izmjene različitih verzija istih kostima. Kostime čini svakodnevna ženska odjeća a zanimljivi su aspekti borbe s rekvizitima, odnosno plastičnom folijom iz koje se na početku izvedbe izvođačice fizički oslobađaju, i boksačkih rukavica čijim se korištenjem na kraju predstave pokušavaju psihički osloboditi. Zaseban segment, u kojem se na scenu u komičnom duhu uvode muška tijela koja služe kao partneri u paralelnom tangu dviju plesačica, ne uspijeva u potpunosti zaživjeti u emociji koju plesačice igraju iz jednostavnog razloga što komika u podtonu scene koči velik dio potencijalne emocionalnosti.
  
  Korištenje projekcije izvođačica koje nasmiješeno skaču po livadi u ljetnim haljinama pojačava intenzitet u posljednjem dijelu izvedbe. Kraj, iako podebljan s konfetima i izrežiran u završetak djelomičnog spektakla, uspijeva vratiti misli na pomalo očajno stanje koje iz opće frustracije postaje klišej koje se kroz cijelu izvedbu zapravo kontinuirano i tematizira. Problem same izvedbe je u njenom ritmu. Korištenje utrajavanja i prolongiranih ponavljanja ne odgovaraju skeč karakteru pojedinih verbalnih dramskih vođenja i cjelokupnom dojmu koji izvedba ostavlja koji je pretežno komičan.
  
  Ritmično neskladna izvedba satiričnog karaktera uspijeva prije svega zabaviti ali i povući gorak ali lagodan ugođaj završetka dugog radnog dana, koji nikako da napusti um kao ni tijelo.
  
  © Maja Ležaić, PLESNA SCENA.hr, 19. rujna 2017.
  
  Rollercoaster
  autorica Katarina Đurđević
  umjetnička suradnica Jasna Grujičić, koreografija Adrijana Barbarić Pevek, Katarina Đurđević, Petra Valentić, Lucija Šerbedžija, video Mario Boršćak, oblikovanje svjetla Marino Frankola, studio i montaža zvuka Robert Nappholz / Audio studio Debelji
  izvode: Adrijana Barbarić Pevek, Ivo Borić, Petra Valentić, Marko Serdarević, Lucija Šerbedžija
  Koprodukcija: Zagrebački plesni centar i Udruga profesionalnih plesnih umjetnika

Piše:

Maja
Ležaić