Kreativni plesni laboratorij

18. festival plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat, 20. – 23. srpnja 2017. (2): Radionica Izvori snage Laure Aris Alvarez

  • Radionica Izvori snage Laure Aris Alvarez, foto: Jelena Janković

    Laura Aris Alvarez posjećuje Hrvatsku od 1996. godine kada je kao članica španjolske trupe Lanónima Imperial sudjelovala u koprodukciji s Zagrebačkim plesnim ansamblom. Kao samostalna umjetnica i gošća 18. Festivala plesa i neverbalnog kazališta u Svetvinčentu Laura Aris Alvarez je, osim izvedbi sola Open wound i dueta Cualquier Mañana, u Mediteranskom plesnom centru održala trodnevnu radionicu Izvori snage za profesionalne plesače i plesače s osnovnim znanjem. Open wound (Otvorena rana) Aris Alvarez je dio serije solo radova pod nazivom Micro Actions, u kojima autorica istražuje mikro mogućnosti iskonskog pokreta koji izvire iz fizičkog središta tijela – kao izvora moći. Tijelo koje ona donosi na scenu je snažno, senzualno i dramatično, a to tijelo komunicira direktno preuzimajući pažnju gledatelja. Uspostavlja intiman kontakt sa svojim izvorom moći, sa sobom kao i s gledateljem. Nudi intimno, nudi kontrastne kvalitete kretanja, od snažnog, jasnog, preciznog, isprekidanog do mekanog, fluidnog i ranjivog.
    Radionica Izvori snage Laure Aris Alvarez, foto: Jelena Janković
    Razigranost i energetski nabijenu osobnost iz svog stvaralaštva Laura Aris Alvarez pretače i u svoju radionicu. Njezino dugogodišnje pedagoško djelovanje usmjereno je na stvaranje kreativnog plesnog laboratorija za istraživanje ekspresivnog i nagonskog pokreta, te su sudionici radionice aktivno istraživali mogućnosti koje tijelo, fokusirano na otvaranje prema novim osjetnim podražajima, tjelesnu zaigranost i unutarnju eksploziju emocija, nudi. Pritom Aris Alvarez u procesu istraživanja predlaže niz improvizacijskih alata koje crpi iz vođenih improvizacija, kontakt improvizacije i partneringa. Uz improvizacijske alate, tehničke sekvence koje postavlja naglašavaju i njeguju brzinu, jasnoću, mobilizaciju kralježnice, opuštanje tijela, ali ne i energetski kolaps. Takvim pristupom ona poučava plesače kako osvijestiti svoje radne navike i životne obrasce koje često ponavljamo, kako bi ih svjesno koristili u svrhu stvaranja, ali kako bi ih i svjesno izbjegavali. Laura Aris Alvarez potiče da se upitamo što se događa s nama, u ovoj situaciji trenutno, kako se osjećamo i koje emocije prevladavaju u nama i kako nas upravo to može potaknuti da stvorimo nešto novo, nešto drugačije. Upravo je zanimljiva kombinacija unutarnjeg osjećanja s izuzetno ekspresivnim, snažnim i dramatičnim tijelom Laure Aris Alvarez kakvom nas je poučavala na svojoj radionici. Izvor snage koji Laura spominje je zapravo naše emotivno i intelektualno središte od kud izvire ono iskonsko tjelesno, senzualno i snažno izražavanje. Zapravo, ono što je Alvarez tražila na radionici bio je vrlo težak zadak: potpuna otvorenost i prepuštenost, kako bi se mogle slijedili upute i istraživati svoju emotivnu i fizičku unutrašnjost.
    Radionica Izvori snage Laure Aris Alvarez, foto: Jelena Janković
    Konkretan primjer korištenja spomenutih improvizacijskih alata imali smo priliku pogledati zadnjeg dana Festivala u intimnom duetu Laure Aris Alvarez i Álavara Estebana Cualquier mañana (Jednog jutra). Kroz duet Alvarez govori o odnosima, slomljenim odnosima, ali i ponovno uspostavljenim odnosima, pokušavajući poslati gledateljima poruku kako ono što se dogodilo u prošlosti ne možemo vratiti, ali iz toga možemo naučiti nešto novo što se može izraziti. Tijela koja se nalaze pred gledateljem snažno, gotovo eksplozivno naglašavaju upravo slomljeni odnos među ljubavnicima. Izvođači kontaktom i ulaskom u osobni prostor manipuliraju jedno drugo. Sraz strasti, energije, senzualnosti, intime, tuge, bijesa, ljubavi, blizine i udaljenosti temelj su izvedbe. Cualquier mañana dio je projekta Anatomija slomljenih stvari kojim se Laura Aris Alvarez, proučavajući promijene ljudskih emotivnih i fizičkih stanja, bavi već tri godine.

    © Mia Štark i Tea Maršanić, PLESNA SCENA.hr, 25. rujna 2017.

kritike i eseji