Plesna scena.hr

Začudni organizam

Dance Inn festival, Zagreb; Dance in Autumn: Double Portrait, kor. Isabelle Schad

• 
  
  U Zagrebačkom plesnom centru održala se prva jesenska sesija Dance Inn festivala (u organizaciji umjetničke organizacije De facto) koji je započeo zanimljivim double billom, izvedbama djela Double portrait Isabelle Schad te Love will tear us apart Petre Hrašćanec i Saše Božića. Tema festivala je Portret u plesu a treća predstava u festivalskom triptihu bila je Od tada do sada Aleksandre JaneveImfeld i Pravdana Devlahovića.
  
  Tijela dvojice plesača naglašeno krakatih udova, izvode Dvostruki portret kao plesnu predstavu vrlo ravnomjernog karaktera, gotovo bliže živom vizualu, mobilu ili tjelesnoj instalaciji. Temporalne ritmične gradacije u njoj gotovo ni nema dok vizualna suptilno ali progresivno prati gotovo psihologizacijski narativ tijela koja kroz svoju mehaniku srastaju u novo tijelo novih zakonitosti. Radi se o duetu koji fizičkim korištenjem i produljenjem jednog plesačkog tijela u drugo prerasta u solo. Takvo novonastalo tijelo, obilježeno mustrom njihovih zgrčenih i istovremeno ekstendiranih tijela, podsjeća na Schieleove portrete.
  
  Kretnje ne djeluju ni nasilno niti senzualno, nego organski mehaničko. Poput bića koje tvori neka vrsta simbioze, jednostavnog tijela bez udova koje pulsira gibanjem spojenih udova plesača dok se savijaju i sklapaju te koriste taj trenutak u daljnjem gibanju. Sistem takvog gibanja podsjeća na specijalnu geometriju kotača vlaka. Ono što se događa je da su kralježnice plesača stalno stabilizirane uz pod scene ili jedna uz drugu te i iz tog razloga novonastalo tijelo djeluje vrlo strano i progovara novim jezikom s gotovo preprirodnim kretnjama, jednostavnošću stvorenja koje se giba u vodi, beskralježnjaka ili jednostaničnog organizma.
  
  Zajedničko tijelo se putem koreografskih uzoraka razvija, proširuje i rasprostire oko svog šupljeg centra. Ples djeluje kao (pre)prisna šahovska igra u kojoj se ne jedu pijuni nego granice tijela s prostorom. Zvuk, iako organski, zvuči prilično neprirodno s obzirom na to da funkcionira kao potiho umnažanje buke. Prostor scene, djelomično sačinjen od svijetlog, naizgled baršunastog podesta boje breskve po kojem se plesači kreću, naglašava teksturu golih udova osuđenih na taktilnost.
  
  Iako postoje prepoznatljivi, gotovo narativni momenti u kretnjama na sceni, poput oponašanja, odbijanja, prestizanja… cjelokupna izvedba je u potpunosti lišena dojma intimnosti dva tijela, njihove međusobne brige ili nasilja. Fluktuacija uobličavanja i modeliranja kojom se plesačka tijela izlažu zapravo nosi njihovo jedinstveno tijelo na mjestu, podsjećajući na kretanje nekog prahistorijskog začudnog organizma.
  
  © Maja Ležaić, PLESNA SCENA.hr, 18. listopada 2017.
  
  Double Portrait
  koncept i koreografija Isabelle Schad
  ko-koreografija i izvedba: Przemek Kaminski, Nir Vidan
  dramaturški savjet Saša Božić, dizajn zvuka Damir Šimunović, dizajn svjetla Bruno Pocheron, kostimi Charlotte Pistorius

Piše:

Maja
Ležaić