Plesna scena.hr

U potrazi za Fritzi (2)

Claudia Frederica Vall (Zagreb, 11. kolovoza 1908. – Los Angeles, 4. lipnja 2008.)

• Sljedeće godine, u svibnju 1939., bračnom paru Kauffman u Havani se pridružio i Fred Berk. Već mjesec dana nakon njegovog dolaska Claudia Vall i Fred Berk su svojim nastupima stekli naklonost publike. Prvi nastup imali su u kazalištu Pro-Arte Musical de Habana, koji im je dogovorio jedan od prijatelja – agenata. Sredinom lipnja, točnije 19. lipnja 1939. godine izveli su svoj plesni program na glazbu Chopina, Graupnera i Liszta, a izveli su i narodne plesove iz Rusije, Hrvatske i Austrije. Judith Brin Ingber nadalje pojašnjava: „Plesovi su odražavali teme njihovog školovanja u modernom plesu u Beču – ljubav i empatiju prema ljudima u plesovima s tradicionalnim narodnim motivima i ritmovima kao i plesove s komentarom na društvo te plesove raspoloženja. Danza de saltos y cabriolas bio je plesni protest protiv rata rađen na Schumannovu glazbu. Lucha de los elementos, romantičan ples rađen je na Chopinovu glazbu, kao i Romance de Amor i Rebelde “ za koji su nadahnuće pronašli u barikadama za vrijeme revolucije iz 1848. Ples nadahnut Breughelovom slikom Danza Campesina izveden je uz glazbu Graupnera. U drugom dijelu programa Fritz i Claudia izveli su nacionalne plesove iz Rusije, Poljske i Hrvatske, potonje s kostimima iz Claudijine domovine Jugoslavije. Završili su program sa Schubertovim Ländlerom i Bečkim valcerom J. Straussa. Na klaviru ih je pratila Thea Glusman.
  
  Iznimno pozitivne reakcije na njihov nastup te recepcija u krugu umjetnika u Havani omogućila je plesnom paru nastupe u raznim klubovima. Svoj su plesni repertoar proširili škotskim plesom, španjolskim plesom na Albenizovu glazbu i mađarskim plesom na Dvoržakovu glazbu te su svoj novi program prvi put izveli u kazalištu Lyceum 6. prosinca 1939. Povrh toga, u Havani su pojedini hoteli, u kojima su odsjedali imućni gosti, organizirali umjetnička događanja i umjetničke večeri. Među takvim su hotelima bili Nacional, Sevilla i Presidente, a Nacional je bio smatran najprestižnijim. Upravo su u Nacionalu nastupali Claudia Vall i Fred Berk. Natpis na ulazu u hotel na kojem je pisalo „Claudia i Frederick“ pozivao je publiku na njihovu izvedbu i plesni program koji je uključivao plesove iz različitih zemalja, od Rusije, Poljske do narodnih plesova iz Hrvatske i Austrije pa čak i plesove u kojima su izražavali svoje antiratne stavove. Tako je u jednom od razgovora s Judith Brin Ingber plesačica izjavila: „Bilo je to prekrasno vrijeme. Nismo bili poput drugih izbjeglica koji su samo sanjali o životu u Americi!“
  
  Plesni je par uskoro počeo putovati Kubom i izvoditi svoje plesne programe i izvan Havane, praćeni ili cijelim orkestrom ili samo pijanistom. Plesali su u deutu ili kao solisti, izvodeći raznoliki repertoar, temeljen na narodnim plesovima različitih europskih zemalja ili bi plesali svoje vlastite koreografije – tako je Fred Berk izvodio svoje solo točke koje je koreografirao još u Beču. Doduše, nisu baš uvijek imali uspjeha sa svojim plesovima. Znalo bi se dogoditi da dođu u klub gdje je dogovoreno gostovanje, a gdje uvjeti nisu bili prihvatljivi – ili ne bi bilo orkestra ili bilo kakve glazbene pratnje ili bi pozornica bila u jako lošem stanju.
  
  Godine 1940. bračni par Kauffman uspio je dobiti dugo očekivane američke vize te su bili spremni napustiti Kubu, pogotovo dr. George Kauffmann koji je želio nastaviti liječničku praksu, a to je mogao samo u Americi koja mu je nudila sve ono čemu se nadao, pa tako i radno mjesto u Colorado Springsu, vjerujući da će tamo i njegova supruga moći nastaviti s plesnom umjetnosti. Fred Berk im se pridružio u Americi već sljedeće godine, 1941., te Claudia Vall i Fred Berk nastavljaju plesnu suradnju i u Americi. Njih su dvoje ostvarili blisku suradnju sa slavnom koreografkinjom i plesnom pedagoginjom Hanyom Holm, koja je u tridesetih došla u New York iz Njemačke, sudjelovala u otvaranju studija Mary Wigman, a kao samostalna plesna umjetnica 1941. se preselila u Colorado gdje je vodila ljetnu plesnu školu na koledžu Colorado. Hanya Holm je plesnom paru pomagala savjetujući ih gdje bi mogli plesati kao što im je sugerirala i što bi mogli poboljšati u izvedbi pojedinih plesova.
  
  Slično kao i na Kubi, dvoje plesača je svoje plesne programe i u Americi izvodilo u hotelima i privatnim klubovima, često nastupajući za vojnike koji su zvižducima i burnim navijanjem pratili njihove nastupe. Takav odnose publike prema plesačima, a i činjenica da je zbog rata bilo sve manje prilika gdje bi mogli pokazati svoje plesne programe, nije se svidio doktoru Georgeu Kauffmannu koji je dobio posao liječnika u Los Angelesu što je uvjetovalo preseljenje bračnog para u Kaliforniju. Claudia Vall bila je upoznata s činjenicom da u Los Angelesu, kojeg je imala prilije ranije posjetiti, postoji samo jedna grupa koja se bavi modernim plesom, ona Lestera Hortona.
  
  Za plesača koji se htio baviti modernim plesom u Americi, centar je bio New York, stoga je Fred Berk otišao u New York graditi svoju karijeru. Claudia Vall je u Los Angelesu pri studiju Lestera Hortona pokušala osnovati kolegij u kojem je namjeravala predavati karakterne plesove. Njemu se ideja svidjela, ali plesačima nije, odnosno nisu bili zainteresirani za europski moderan ples, koji se u to vrijeme silno razlikovao od onoga što je plesna scena u Los Angelesu nudila. O odnosu prema europskom modernom plesu govori i jedna anegdota iz života Claudije Vall. Jednom prilikom kad je agentu pokazala slike sa svojih nastupa iz Europe i Kube on joj je rekao: „Nikada ne bih prešao ulicu da vidim takvo nešto.“
  
  Zbog nepostojanja interesa kod američkih plesača Claudia Vall je odustala od svoje ideje i okrenula se podučavanju baleta djece u studiju u kojem su se uvježbavala talentirana djeca za nastupe na televiziji, ali je i sama nastavila uzimati sate baleta kod Michela Panaieffa koji je ranije plesao s Ballet Russe de Monte Carlo. Do kraja svoje profesionalne karijere Claudia Vall bavila se plesom isključivo kao plesni pedagog te je ujedno kao školovana pijanistica sudjelovala u radu orkestra židovske zajednice u Los Angelesu gdje je upoznala svojeg drugog muža, violinista Sama Feina. Bez plesnog partnera Freda Berka s kojim je dijelila jednaku strast prema plesu, istu poetiku i pristup plesnoj umjetnosti, a koji je svoju karijeru gradio na drugom kraju države, Claudia Vall do kraja života nije nastupala kao plesačica.
  
  © Katarina Žeravica, PLESNA SCENA.hr, 2. studenoga 2017.

Piše:

Katarina
Žeravica