Plesna scena.hr

Meditativno fragmentiranje

Plesne filmske večeri, program Refleks, Zagrebački plesni centar, 18. studenoga 2017.

• 
  
  Program plesnih filmskih večeri Ljiljane Mikulčić i u ovoj sezoni donosi priliku za uranjanje u svijet eksperimentalnog plesnog filma. Kako je prošli program prikazao uratke isključivo hrvatskih autorica, ovomjesečni sadrži pet plesnih filmova inozemnih autora iz Sjedinjenih Američkih Država, Argentine i Mađarske.
  
  Film, Splayed (Proširena), dviju autorica iz Amerike, redateljice Beth Portnoy i koreografkinje i plesačice Eleanor Hullian, strukturiran je u ritmičnu kompoziciju izmjena kadrova iz različitih kutova koji na svojevrstan način opkoljavaju ženu u kutu prostorije. Njezini pokreti su pokreti širenja i skupljanja, mjestimične geste, kao i više ili manje manične i relaksirajuće kretnje ruku i glave. Uslojavanjem kadrova jednih preko drugih stvara se ideja o trajanju kao i o višestrukoj stiješnjenosti i gužvi u već tjeskobno malom kutu. Pokušaji obitavanja, iskorištavanja i saživljavanja s tako malim prostorom praćeni su prijelomima zrcaljenja slike koja na trenutak plesačicu izuzima iz prostora u kojem nestaje – guta je još dublje. Unatoč tjeskobnim radnjama plesačice kao i samog filmskog medija, glazba i stop-motion dizajn raznobojnih papirića različitih oblika u pokretu daju djelu ležernost i ugodnu notu optimizma u ideji da ono što gledatelj vidi kao njenu zarobljenost u kutu, iz rakursa plesačice ne izgleda tako.
  
  Staring at the Ceiling (Zureći u strop), također američki uradak, redateljice i performerice, Carle Forte sačinjen je od uzastopnog gomilanja fragmenata pejzaža i prostora kojima se autorica kreće iz ptičjeg i mravljeg rakursa. Vizuali su popraćeni pjesmom koja poetično i refleksivno rastavlja i razlaže ideju gledanja u strop. Arbitrarnost ostatka svijeta koji plesačicu okružuje je naglašena s obzirom na njenu poziciju u njemu pa tako ptičja perspektiva može neočekivano biti i u ravnini zemlje budući da ona u tom trenutku leži na njoj. Prirodni materijali i zemljane boje okružuju pokret plesačice koji je nenametljiv, osoban i oslobađajući, a gibanje vode, vjetra i zemlje ga prate kao organski izražaj prirode koja ga okružuje.
  
  Argentinsko-američki plesni film Epiphany of Returning (Epifanija povratka), redatelja Richarda Shpuntoffa i koreografkinje i plesačice Benedette Capanne, uokviruje tajnoviti plesni solo autorice. Blago reflektirajuća podloga, na kojoj plesačica pleše, odražava njezine smirene pokrete koji na crno-bijelom filmu i u scenskom okruženju seta djeluju vrlo izolirano i aktivno. Njezina ponavljanja i varijacije mnogih gesta pričaju priču koju je nemoguće povezati i koja se u obliku solo plesa emotivno razrađuje i meditativno fragmentira.
  
  Oba mađarska filma autorice Réke Szücs vrlo su zanimljiva u načinu na koji se bave artificijelnošću ljudske kretnje i kako ona na filmu može biti uklopljena u prirodu koja je okružuje. November Inside (Studeni iznutra), funkcionira kao hommage fotografu Miroslavu Tichýju koji je od 1960. do 1985. fotografirao žene u svome rodnom gradu, Kyjovu u Češkoj, ručno napravljenim kamerama od kartona i drugih priručnih materijala dok mnoge od tih žena nisu bile svjesne da ih se fotografira. Film Studeni iznutra, praćen ritmičnim otkucajima staroga sata, otkriva golo žensko tijelo u pokretu, koje obasjano slabim toplim svijetlom djeluje gotovo sraslo s drvenim podom po kojem se kreće.
  
  Drugi film, Wild Horses (Divlji konji), kroz utrostručavanje kadrova u horizontalu formata slike podsjeća na filmsku traku i upućuje na medijalnost filma koji je zapravo vremenski slijed statičnih slika. Jukstapozicija animacije pokreta statičnih crteža ugljenom, pomoću rapidnog montažnog izmjenjivanja pokreta i kutova kamere, s kadrovima plesača koji se na pustoj kamenoj ulici naizmjenično nose i odnose nekoliko koraka niz strminu, na zanimljiv način čini aktivne radnje primanja u naručje, podizanja, nošenja i odnošenja – statičnim fragmentima. Dodavanjem treće sekvence, panoramama prirode u boji kao da se pokušava naknadno obojiti i oprirodniti dotad viđena animacija statičnog i statizacija animiranog.
  
  Na ovomjesečnom programu Plesnih filmskih večeri bilo je moguće pogledati uistinu zanimljiv izbor kratkih inozemnih eksperimentalnih plesnih filmova europskih i američkih autora. Program Refleks se i dalje odvija u sklopu s radionicama kroz koje se pokušava ostvariti prostor u kojem bi se daljnje promišljao plesni film.
  
  © Maja Ležaić, PLESNA SCENA.hr, 29. studenoga 2017.

Piše:

Maja
Ležaić