Plesna scena.hr

U spektru naivne inscenacije

Male forme Studija za suvremeni ples i Zagrebački plesni centar: Vidim, vidim…, autorica Nikolina Medak

• 
  
  Program Male forme Studija za suvremeni ples je u suradnji sa Zagrebačkim plesnim centrom i ove sezone podržao Nikolinu Medak u realizaciji njezinog autorskog rada Vidim, vidim…, svojevrsnog nastavka prošlogodišnjeg istraživanja započetog koreografijom Eye Sea I See. Ovaj put Nikolina Medak se koreografski igra s naivitetom kroz pokret triju izvođačica (Filipa Bavčević, Ida Jolić i Martina Tomić). Jedina pozadina predstave koja se ne može svesti na opće mjesto konteksta je simpatična kumulativna dječja pjesma besmislica There Was an Old Lady Who Swallowed a Fly, koja na playbacku otvara i vodi izvedbu. Poneki stihovi dječje pjesmice se doslovno prevode u pokret, odnosno karikirano insceniraju. Izvođačice se na početku kreću leđima naslonjene na zid scene, a kasnije ulaze u prostor scene gdje njihove kretnje uz pod postaju otkrivene ili sakrivene svjetlosnim formulacijama reflektora koji dijele izvedbeni prostor na velike osvijetljene i neosvijetljene kvadrate.
  
  Iako prvi i posljednji segment predstave u sebi sadrže svojevrsnu gradaciju, cjelokupnu izvedbu ne vodi napetost niti osjećaj progresije s obzirom na uspostavljenu komunikaciju. Prvi segment akumulira brzinu kroz obavljanje radnji koje čujemo u stihovima pjesme, koja se gomila i razdjeljuje na tri plesačice bez osjetnog reda. Drugi na trenutke osvjetljava jednu ili dvije izvođačice, a tamom prikriva pokrete u ostatku scene. Nažalost, pokret na sceni koja je osvijetljena nije dovoljno zanimljiv ili nedosljedan da bi se stvorio osjećaj napetosti s obzirom na postupak skrivanja određenog djela radnji.
  
  Pokret se kreće u spektru naivne inscenacije općeg i pomalo inercijskog u svom intenzitetu i kombinaciji. Iako je i sama pjesmica koja kroz predstavu Vidim, vidim… teče, u svojoj prirodi šarmantno besmislena, s lagodno nelogičnim zaokretom u zadnjem stihu, sama izvedba djeluje vrlo sterilno i nedorečeno, zatvoreno i nedovoljno zaigrano. Percepcijski zaokret kakav je postojao u Eye Sea I See, ovdje nije ni očekivan niti nužan, ali svejedno nešto nedostaje u njegovoj funkciji.
  
  © Maja Ležaić, PLESNA SCENA.hr, 6. prosinca 2017.
  
  Vidim, vidim…
  autorica Nikolina Medak
  u suradnji s izvođačicama: Filipa Bavčević, Ida Jolić, Martina Tomić
  premijera 22. studeni 2017.
  oblikovanje svjetla Sara Bundalo, fotograf Neven Petrović, najavna fotografija Iva Korenčić
  produkcija Studio za suvremeni ples u suradnji sa Zagrebačkim plesnim centrom
  producent Branko Banković, umjetnička voditeljica Bosiljka Vujović-Mažuran
  Predstava je realizirana uz potporu Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba.

Piše:

Maja
Ležaić