Uzbudljive izvođačke preobrazbe
Ganz novi festival, Međunarodni festival razvojnog kazališta, & Dance Inn Winter, Zagreb, 8. – 10. prosinca 2017.: 21:21, Zagreb, Kompas (Compass), autori: Simone Aughterlony, Petra Hrašćanec, Saša Božić
-
Oluja je na pučini i dvoje iscrpljenih mornara teturaju brodom pokušavajući uspostaviti ravnotežu – tako nas, otprilike, u početku predstave Kompas dočekuju Simone Aughterlony i Petra Hrašćanec. Zaključujemo to jer su posve mokre, posrću, love se za što god stignu, a duž cijeloga poda kredom su iscrtane valovite linije na kojima izvođačice svojim opijenim kretnjama ostavljaju vlažne tragove. Oko njih su užad i na hrpi zgužvana tkanina (pomišljamo na jedra), iznad njih neonska svjetla koja trepere, a čuje se zvuk radiostanice s lošim prijemom. Obje su vrlo slične fizionomije, kratko ošišane, u gotovo identičnom kostimu - bijelim potkošuljama, širokim plavim radničkim hlačama i izlizanim teškim cipelama. Njihov je pokret izlomljen, povremeno prave bolne grimase i dezorijentirano bauljaju ne obazirući se jedna na drugu. U nekom trenutku Petra Hrašćanec leži na leđima savinutih koljena, a Simona Aughterlony na njih sjeda, no Petra Hrašćanec je autistički ignorira.
Nastavljaju dalje svaka u svom filmu. Jedna otpetljava užad, druga se pokušava kretati prikovanih stopala, zatim jedna skida mokru majicu i njome briše stražnji zid scene, a druga puže po podu…izmjenjuju se tako radnje u kojima svaka od njih dugo ustrajava. Oluja s početka bila je samo inicijalni kontekst iz kojeg su crpile motivaciju za pokret, a istu funkciju imaju i svi ostali rekviziti koje pronalaze na sceni – užad, plastične boce, životinjska lubanja, torba... Svakom rekvizitu traže prikladnu scenu, da bi je zatim izigrale. Simone Aughterlony primjerice klečeći pokušava ponovno kredom iscrtati valove tamo gdje ih je pokretom obrisala, da bi ta svrsishodna radnja uzastopnim ponavljanjem pomaka ruke i zdjelice naprijed-natrag samo prerasla u apsurd. Ponekad naravno revnost u jednoj te istoj radnji postaje komična kao kada Simone Aughterlony prigrli metalni lavor pun vode i njiše se, dok je uzburkana voda zapljuskuje ili kada Petra Hrašćanec krene sisati njezinu vodom natopljenu odjeću i pljuckati je van.
Nakon nekog vremena naprasno se mijenjaju i zvuk i svjetlo i scenom zavlada klupska atmosfera. Petra Hrašćanec brže-bolje stavlja vikinšku kacigu na glavu, potpuno se razgolićuje, staje na kantu i počinje se kao striptizeta drmati u ritmu glazbe. Simone Aughterlony uzima štap i pokušava se izvijati ispod njega. Dinamika izmjena se ubrzava pa se izvođačice gotovo nadmeću koja će prerasti u neobičniji lik i stvoriti zanimljiviju situaciju, nadopunjavajući se. Iz raskalašenih plesačica postaju kraljica i podanik ili poglavica i sluga, užad i platno postaju kruna i plašt, vino postaje krv, da bi zatim doslovno vadile krv. Svaki je rekvizit igra stvarnosti i simbolike, svaka scena na granici igre i promišljenosti.
Simone Aughterlony, Petra Hrašćanec i Saša Božić kreirali su intrigantan, mračan, ali i komičan Kompas kojim suptilno i tečno pokušavaju navigirati gledatelje kroz putovanje znakovima. Izvođačice lutaju, tragaju za identitetom, kao dva pola iste ličnosti, a njihovo domišljato snalaženje s vlastitom samoćom rezultira s uzbudljivih sat vremena izvođačke preobrazbe.
© Jelena Mihelčić, PLESNA SCENA.hr, 24. siječnja 2018.
Kompas (Compass)
autori: Simone Aughterlony, Petra Hrašćanec, Saša Božić
premijera 9. prosinca 2017. (Teatar &TD, Zagreb)
izvode: Simone Aughterlony, Petra Hrašćanec
glazba Hahn Rowe. kostimi i scena Ana Savić-Gecan, svjetlo Bruno Pocheron, Miljenko Bengez, fotografija Ivica Ivčević, Damir Žižić, produkcija za 21:21 Andrea Remetin, Ivan Mrđen, producentica za Verein für Allgemeines Wohl Sina Kießling, producentica za Teatar &TD Silvija Stipanov
produkcija 21:21
koprodukcija: Simone Aughterlony, Verein für Allgemeines Wohl, Studentski centar u Zagrebu – Kultura promjene – Teatar &TD u sklopu apap-Performing Europe 2020, International Coproduction Fund of the Goethe-Institut
Piše:
JelenaMihelčić