Meditacija za hang, žicu i tijelo
Trupa TO, Samobor: … Niti…, kor. Vladimira Šančić i Iva Pavičić
-
Na rubu zagrebačke scene, diskretno i nepretenciozno u idili ladanjskog gradića Samobora djeluje plesna Trupa TO koja već osamnaestu godina eksperimentira unutar prostora prožimanja plesne i vizualnih umjetnosti. Skupinu je osnovala i vodi je Iva Pavičić, proistekla iz plesne skupine Burka koju je 1990. u Samoboru osnovala Neda Marović Turković (također svojevoljno pristajući na poziciju izolacije, djelovanja izvan centra), a s njom od početka surađuje izvođačica i likovna umjetnica Nevenka Miklenić. Treća, najmlađa u aktualnoj samoborskoj plesno likovnoj umjetničkoj ekipi Trupe TO i plesački dio predstave … Niti… je Vladimira Šančić. Trupa TO je do sada osmislila i producirala više kazališno-plesnih predstava, performansa, site-specific događaja, izložbi-u-pokretu, eksperimentalnih filmova, a u nedjelju 21. siječnja 2018. u Centru za mlade Bunker prezentirali su svoj novi rad koji jest plesna predstava ali i nešto kao izložba-u-nastajanju.
Samoborski Bunker je prostor čiste, tople i zračne bjeline i već je sam po sebi inspirativan poziv na intervenciju, kao neispisani ili neiscrtani list papira. Unutar kvadrata dvorane poslagane su stolice zaoblile i tako publikom zaokružile prostor izvedbe. U prvom trenutku čini se da je riječ o odnosu zvuka i tijela, tjelesnoj reakciji mekog, fluidnog pokreta Vladimire Šančić na živu sveprožimajuću glazbu slovenskog dua Skarabej. Glazbenici Matija Krečić (violina) i Boris Magdalenc (hang – egzotični instrument začudnog zvuka koji sam prvi put imala priliku vidjeti i čuti), smješteni su na jednom od zatamnjenih rubova, kao i Nevenka Miklenić, koja se ubrzo uključuje: ulazi u svjetlo scene i onda polako – unoseći, rastežući, oblikujući i raspoređujući svoje mreže i žice, preuzima izvedbeni prostor transformirajući ga u izložbeni. Ona to radi ozbiljno bez emocije, s jedne strane kao posao koji se mora obaviti s druge pomalo ritualno i sudbinski. Pri tim njezinim intervencijama mijenja se scena, plesačičin prostor nije više čist i otvoren, nego se puni objektima, apstraktnim zgusnutim ili prozračnim figurama od ispletenih žičanih niti, u koje su negdje upletene mrežaste trake i plohe koje omekšavaju žičani kostur.
U tom scenskom, simboličnom tkanju plesačica je dišući pokretni objekt, njoj se događa život, prepreke i teret, i sjene koje (u odnosu svjetla i propusnosti objekta) rišu mreže po zidovima. Posebno su zanimljiviji dijelovi susreta i nekog oblika suradnje dvije izvođačica, no oni su rijetko konkretizirani, više tinjaju, supostoje u paralelnosti da bi se u tim čvorištima prostora i vremena osjetila umreženost tijela plesačice u akciju scenskog crteža. Bez nekih jačih akcenata, mirno i lijepo u trajanju ova predstava je oblik zajedničke meditacije, nakon koje ostaju čvrsti materijalni tragovi, izloženi otisak netom minulog vremensko-prostornog događaja.
© Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 31. siječnja 2018.
… Niti…
autorica koncepta Iva Pavičić
koreografija Vladimira Šančić i Iva Pavičić
izvodi: Vladimira Šančić
glazbenici: Skarabej (Matija Krečič, violina, i Boris Magdalenc, hang)
premijera 21. siječnja 2018. (Centar za mlade Bunker, Samobor)
ideja i izrada scenografije Nevenka Miklenić, majstori svjetla Pali gasi d.o.o., kostimografija Vladimira Šančić i Trupa To
produkcija: Trupa To
Piše:
Đurinović