Intimni izleti u mračna stanja

Koreospektar, Zagrebački plesni centar: Dance Company &M i Judita Franković, Room N*7, autorice Andrea Solomun i Ema Janković

  • Dance Company &M i Judita Franković, ROOM N*7, autorice Andrea Solomun i Ema Janković

    Program Koreospektra Zagrebačkog plesnog centra ispratila je izvedba Room N*7, predstave koja je svoju premijeru imala na istom mjestu u travnju prošle godine. Autorice su Andrea Solomun i Ema Janković iz Dance Company &M i Judita Franković. Koncept predstave je prilično otvoren, povezujući fantastične, perverzne, zakutne i intimne priče u obliku prolaznih sekvenci koje se kroz izvedbe predstave rotiraju, tako da ni jedna izvedba nije već viđena. Projekt obuhvaća i programsku knjižicu koja funkcionira kao zbirka proze i poezije. Svaka izvedba niže pet za tu večer odabranih plesno-dramskih cjelina koje su uokvirene razigranim uvođenjem publike na njihova mjesta i finalnom videomontažom koja se sastoji od niza tzv. viralnih snimki koje prikazuju stvarne trenutke nasilja i nesreće poput padova, tuča, sudara… koji su postigli rekordne gledanosti na internetu, prokazujući ljudsku potrebu da se voajerski zaviruje u tuđu nesreću.
    Dance Company &M i Judita Franković, ROOM N*7, autorice Andrea Solomun i Ema Janković
    Plesači i glumci čine izvođački sastav koji pretežno fizičkim, plesnim jezikom, kroz nekoliko koreografskih pristupa, tvori skladnu izvedbenu cjelinu bez osjećaja manjkavosti ili neujednačenosti. Svaka od priča ima zaseban izvedbeni jezik koji prilagođeno ali uvjerljivo uključuju izvođače u plesačke izvedbe približno jednakih intenziteta. Room N*7 cijelo vrijeme graniči s burlesknim na dvostruki način, dijelom parodira i prokazuje a dijelom seksualizira i zadirkuje, bez da i u jednom trenutku u potpunosti pribjegne ijednom od ta dva izbora. Baveći se s temama koje se mogu voajerizirati, narativi se bave seksom, perverznošću, poremećajima u odnosima i intimnim izletima u mračna stanja pojedinca. Navedena stanja, teme i motivi nisu plošno razrađeni niti korišteni na način gomilanja, nego su većinom travestirani. Scenografija i kostimografija djelomično prate stil grotesknog i zakutnog a dramaturške razrade scena, na završnoj razini dovode do apsurda i humora.
    Dance Company &M i Judita Franković, ROOM N*7, autorice Andrea Solomun i Ema Janković
    Kako svaka izvedba predstave počiva na konceptu unutar kojeg se priče rotiraju, izostavljaju i uvode, te potom i izvode drugačijim redoslijedom, ritam, dojam, a možebitno i poanta mogu djelovati različito od izvedbe do izvedbe. Ipak, režijskim rješenjima u obliku kratkih intermezza i ulaženja likova u međusobne scene, stvara se dojam kohezije i ujednačenosti. Sama predstava je zabavna i drukčija, vrlo prijemljiva iako se igra s neukusom. Raznolikost koreografskih poetika i tipa izvođača doprinosi zainteresiranosti ali i ležernosti u iskustvu gledanja, a komičnost i stilska različitost čine Room N*7 jedinstvenom žanrovskom predstavom.

    © Maja Ležaić, PLESNA SCENA.hr, 21. veljače 2018.
    Dance Company &M i Judita Franković, ROOM N*7, autorice Andrea Solomun i Ema Janković
    Room N*7
    koncept i koreografija: Dance Company &M & Judita Franković
    plesači i glumci: Andrea Solomun, Ema Janković, Judita Franković, Svebor Zgurić, Filip Vidović, Iva Čevizović, Dora Kokolj, Josipa Kukor, (Elena Brumini)
    kostimografija Envy Room | Unaesthetik | Slavica Motušić, scenografija Nina Mia Čikeš, glazba Aljoša Šerić i Antonija Matković Šerić (Pavel), Marko First (violina) | Balanescu Quartet – Possessed / Insomnia / Aria / Robots (Kraftwerk) | Karl Jenkins – Palladio | Jorge Méndez – Cold
● naslovna● hrvatska● eseji● gostovanja● festivali● intervjui● knjige
● časopisi ● portreti ● snimke ● pišite nam

Piše:

Maja
Ležaić

kritike i eseji