Plesna scena.hr

Disbalans vizualnog i dramskog

Gostovanje: The Symptoms, Budimpešta, Mađarska, The Miracles of the Night (Čuda noći), red. i kor. Réka Szabó (ZPC, 5. travnja 2018.)

• 
  
  Čuda noći predstava je mađarske skupine The Symptoms koje je umjetnička voditeljica i koreografkinja Réka Szabó, a gostovala je u Zagrebačkom plesnom centru 5. travnja. Skupina se sastoji od glumaca i plesača, koji se u zajedničkim kreacijama oslanjaju na svoje različite osobnosti i imaginacije. Kao svoju polaznu točku navode kako „odbijaju raditi unutar generičkih ograničenja, tretirajući tekst, pokret, likovnost i tehnološki-intenzivne specijalne efekte kao jednako važne komponente cjeline“. Njihove su predstave različitih žanrova, a uključuju i ulične izvedbe, improvizacije, predstave za djecu i programe za mlade. Čuda noći predstava je koje spaja veliku projekciju vizualnih animacija, poeziju i pokret. Temeljena je na poeziji mađarskog pjesnika Sándora Weörea, koja je našla svoj vizualni odgovor u slikama, crtežima i animacijama Ildikó Mezeia i Éve Taskovics. Dvoje plesača – Dóra Furulyás i Dániel Szász – na različite načine pokretom, plesom pa i pjevanjem razvijaju scene ulazeći i izlazeći iz animiranih slika, da bi ih se na kraju potpuno oslobodili i završili ispred mirnog bijelog platna.
  
  Svijet koji se gradi u Čudima noći kreće od jedne živahne linije s kojom se plesač poigrava, koja postaje sve življa i kompleksnija, polako poprimajući oblik djevojke, koja pak ubrzo dobiva svoju živu, stvarnu dvojnicu. Svijet je to nadrealan, vizualno i simbolički izuzetno bogat, a načini animacije i interakcije uživo su živopisni, kompleksni, dinamični i vrlo raznoliki. Plesačka pojavnost i izvedba se u potpunosti veže za vizualnu razinu, tako je predstava neka vrsta simbioze medijske i plesačke žive izvedbe.
  
  No unatoč moćnoj vizualnoj građi i spretnim režijsko-koreografskim prijedlozima Čuda noći se ne uspijevaju razviti u koherentnu i sadržajno bogatu cjelinu. Struktura predstave sastoji se od niza kratkih scena odnosno slika, koje postaju sve bizarnije i neobičnije, kulminirajući u duetu animiranog slona i plesačice koja uživo pjeva romantični hit super popularne Adele. Problem te strukture je što se scene ne razvijaju unutar sebe niti koreografski niti dramaturški, već ostaju kao niz fragmenta povezanih zajedničkom atmosferom i estetikom, ali s gledateljske strane izmiče trenutak povezivanja ili sabiranja svih informacija u neko uporište. Nadrealizam, divlja, nesputana imaginacija i raznolikost izričajnih tehnika zasigurno je potez kojemu ova skupina, a na tragu poezije Sándora Weörea stremi, ali disbalans između bogatstva vizualnih prijedloga i nejasnoće dramaturškog sistema je previše prisutna.
  
  Nuditi publici različite sadržaje, tako i one estetski i koncepcijski mišljene za privlačenje takozvane šire publike može biti legitiman programatorski odabir, no i takvi sadržaji bi trebali biti na najvišoj umjetničkoj razini. Čuda noći unatoč vizualnom spektaklu i brojnim potencijalima kao predstava ima veliki broj otvorenih razina, autorskih i izvođačkih ostavljajući publiku u priličnoj nedoumici.
  
  © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 11. travnja 2018.

Piše:

Iva Nerina
Sibila