Troje izvođača (Dora Kukolj, Kasija Vrbanac i Marin Lemić) novog plesnokazališnog rada Zrinke Lukčec upadaju u svijet (pozornice) kao na rave party, bučno i žestoko. Očekuje se, vjerojatno im je najavljena, obećana urnebesna zabava i oni daju sve od sebe, napinjući granice tjelesne izdržljivosti da dohvate to ludo, otkačeno stanje svijesti, slobodu, neobavezno i divlje stanje bivanja koje se u konačnici manifestira u egoističnoj grubosti spram drugih. Prostorom scene dominiraju tri velike mreže od debelih konopa koje čine i neku vrstu pokretnih, deformiranih ljestava negdje prema gore, no ta će opcija izmorenim bićima pasti na pamet tek na kraju, kada više neće imati snage za penjanje. Čini se da je tulum na nekom starom brodu, koji se, igrom svjetla Marina Frankole i uz podršku zvuka Damira Šimunovića pretvara u ukleto mjesto po kojem bauljaju proklete duše posade. Izvođači su sve raščupaniji, crna šminka je sve više razmazana oko očiju; vrlo su ekspresivni u toj iscrpljujućoj predanosti nejasnom i stoga nedostupnom cilju.
Periodično se (auto)destruktivna akcija na kratko smiruje u dugim, perifernim zamasima ruku koje povlače tijela u kružno, mantrično kretanje. No to osluškivanje vibracije nekih viših sfera je tek kratki predah; prevladava teška i mračna horizontala zemaljskog Hada, onog koji nekontrolirano buja iz utrobe i napinje ispod kože. Kroz okrutnu, grubu i iscrpljujuću igru, u kojoj dominira neurotično partnerstvo dojmljivih Kasije Vrbanac i Marina Lemića, formira se kaotičan, uneređen i prljav scenski krajolik „kojim odjekuju tračevi o Orfeju i Euridici“. Ukratko, čini se da pakao nisu samo drugi; on je osobna i neartikulirana tijelom zatočena žudnja.
© Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 2. svibnja 2018.
(tekst se odnosi na pretpremijeru, 25. travnja 2018. u ZPC-u)
Nedostupno
ideja i koreografija Zrinka Lukčec
izvode: Dora Kokolj, Kasija Vrbanac, Marin Lemić
dramaturgija Maja Sviben, scenografija i vizualni identitet Majda Džanić Bogojević, glazba Damir Šimunović, kostimografija Emina Kušan, oblikovanje svjetla Marino Frankola
