Plesna scena.hr

Lakoća izloženosti

Candoco, Tjedan suvremenog plesa, Zagreb, Inkluzivne scene, Rijeka

• 
  
  Poznata hrvatskoj publici kroz Tjedan suvremenog plesa još od kasnih 1990-ih, britanska skupina Candoco, uvijek privuče pažnju i brojne rasprave. Kako se sami pozicioniraju u radu Let's Talk About Dis i na svojoj internetskoj stranici – oni su profesionalna repertoarna skupina suvremenog plesa koja radi po principu inkluzije i sačinjena je od plesača sa i bez invaliditeta. Candoco, osnovan 1991., su svojim radom unutar izvedbe, koreografije, edukacije, popratnih projekata i vokabulara izvršili ogroman utjecaj. U svojih gotovo trideset godina postojanja, skupina se uspjela održati u vrhu britanske plesne industrije, promijeniti nekoliko generacija plesača, a ideju o virtuoznom plesačkom ansamblu koji se s lakoćom transformira ovisno o koreografskoj estetici, dovesti do razine činjenice i prebroditi sumnje o iscrpljivanje i zamoru ove postavke. U svom repertoaru bilježe predstave bitnih koreografskih imena kao što su Emilyn Claid, Javier de Frutos, Doug Elkins, Siobhan Davies, Fin Walker, Darshan Singh-Bhuller, Annabel Arden i Stephen Petronio.
  
  Na 35. Tjedan suvremenog plesa dolaze s radovima Yasmeen Godder, Heitana Patela, a u sklopu festivala Inkluzivne scene u Rijeci i s radom Beheld Alexandera Whitleya. Yasmeen Godder, izraelska koreografkinja s njujorškom adresom, u nekoliko je gostovanja na TSP-u svojim provokativnim i žestokim radovima stekla vjernu i zainteresiranu publiku. U predstavi Face in premijerno izvedenoj 2017., a kreiranoj za ovaj ansambl, na veliku bijelu scenu postavlja izravan, drzak i duhovit rad u kojem mladi plesači bespoštedno izlažu svoje jedinstvene tjelesnosti, ekstravagantne osobnosti i kontradiktorne odnose. Vidljivost svakog sudionika podcrtana je kostimima jarkih boja klupskog seksipila s izrezanim mrežastim majicama i trenirkama, bikini topovima i mini suknjama. Sve što plesači rade gotovo je dovedeno konfrontacije s gledateljima, koreografska građa i izvedbe su neprekidno na energetskom vrhuncu i partijanerskom pretjerivanju, tako u Face in nema sive zone niti u slici niti u izvedbi. Plesači kao da izazivaju gledatelje otvarajući „izravno u lice“ ono što izvlače iz sebe gledajući unutra. Lica postaju grimase, izobličene maske koje otkrivaju skrivene identitete, strahove, fantazije, emocije dovedene do maksimuma i ekstravagancije. Tako se nježni i senzualni dodiri smjenjuju s agresivnim i erotično provokativnim sadržajem.
  
  Koreografija je silovito brza, puna skokova, vrtnji, s povremenom klupskom, površnom kič-estetikom, riskantnim partneringom u kojemu osim tijela lete štake i kotači kolica. Tu je i zajednički unisoni dio u kome se razvedena i bogata koreografska konstrukcija smiruje u zavodljivoj plesnoj sekvenciji, a različiti fizikaliteti plesača tu unisonost razigravaju i dovode u pitanje. Face in je poput žestokog, deliričnog after partija u kojem se izranja i iživljava ono što se na dnevnom svjetlu uljudno skriva, a mladi plesači suočavanje s vlastitim razotkrivanjem izvode s lakoćom, ali bespoštedno. Koherencija ove grupe je izuzetna, kao i njihova energija i drski užitak izvedbe.
  
  Let's Talk About Dis rad je Hetaina Patela vizualnog umjetnika koji svoje izvedbe bazira na tekstu, često se igrajući jezikom kao bazom identiteta unutar multi i inter-kulturalnih zajednica, a pokretom kao sredstvom imitacije i stvaranja karaktera. Tako je i u ovom radu pokret u drugom planu, tek kao naznaka plesačke aktivnosti i kao duhovita mizanscena, a srž izvedbe seli se u tekst. Suština je u licemjerju političke korektnosti, u tome što se smije i na koji način osloviti i imenovati, a što je zabranjeno i spomenuti i time dovedeno do apsurda. U komediji prevođenja i krivih interpretacija s jezika na jezik, iz pokreta u govor i nazad u gestu znakovnog jezika, izranjaju teme o plesu i invaliditetu, o prirodnoj znatiželji o drugačijim tijelima, o seksualnosti, o urnebesnim jezičnim konstrukcijama kojima se pokušavaju opisati razne drugačijosti bez da ih se imenuje. Sve to se rastapa u zajedničkoj vokalnoj izvedbi u kojoj se kakofonija iskustva i jezika ujedinjuje i harmonizira.
  
  U Zagrebu, Candoco je održao jednodnevnu radionicu, koja je okupila oko četrdesetak plesača sa i bez invaliditeta. Gužva u dvorani i visoki standard participanata iz Zagreba i Rijeke, pokazali su koliko je zajednica, nazovimo je „inkluzivnog plesa“, trenutačno aktivna i koliko postoji interes i potreba za njezinim širenjem. Candoco, kao jedna od najsnažnijih institucija ovog principa na europskoj i svjetskog sceni, kroz svoja je gostovanja, radionice, on-line resurse i europske projekte, a u Hrvatskoj vezane i facilitirane kroz Tjedan suvremenog plesa, značajno nadahnula lokalne inicijative u tom polju.
  
  © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 13. lipnja 2018.

Piše:

Iva Nerina
Sibila