Plesna scena.hr

Arhitektura zvuka izgrađena tijelom

ZPC, UPUH i Kufer, Zagreb: Viola, ja i nas dvije, autorica Nastasja Štefanić

• 
  
  Nastavljajući svoj rad na odnosu glazbe i plesa, zvuka i pokreta Nastasja Štefanić, trenutno jedna od najaktivnijih plesačica mlađe generacije, kroz rezidencijalni program Zagrebačkog plesnog centra, premijerno je prikazala svoj novi rad Viola, ja i nas dvije 26. i 27. lipnja. Kako je već u nazivu precizirano radi se o odnosu viole kao instrumenta glazbe, tijela kao onog koji proizvodi pokret i autorice-izvođačice koja traga za razigranijom vezom između ta dva tijela i izričajem koji na izravan način proizlazi iz interakcije te dvije materijalnosti. Viola, ja i nas dvije polusatni je rad koji kroz jednostavnu i izravnu strukturu gradi odnos instrumenta i plesačkog tijela, odnosno radi na integriranju tjelesnosti glazbenice i plesačice, što je autentična situacija Nastasje Štefanić, koja je visoko educirana u oba područja.
  
  Ova kratka predstava je vrlo pravilno podijeljena na tri cjeline: prva je samo uspostavljanje odnosa dvaju tijela – viole i plesačkog tijela, dok je druga cjelina igra proizvodnje zvuka raznim dijelovima tijela i pokretima, kojeg autorica snima gradeći zvučno okružje. Treći dio je razvoj plesačkog materijala sastavljenog od pokreta i gesti korištenih za proizvodnju zvuka, a koji autorica repetira, transformira i ubrzavanjem i jačanjem dinamike vodi prema čistoj energiji, čistoj tjelesnosti, prema razini gdje se pokret i zvuk ujedinjuju.
  
  Tri zanimljive svjetlosno-zvučne postaje na sceni, kreacija Marina Frankole, organiziraju put izvedbe i daju toplu, zaštićenu i funkcionalnu atmosferu izvođačici, koja je snažna, precizna, s velikim rasponom kvaliteta i detalja u tijelu. U plesačkom dijelu, finalu ove izvedbe, Nastasja Štefanić tako pokazuje zavidnu razinu plesačke vještine, eksplozivnosti, muzikalnosti, dosljednosti i izvođačkog rada s koreografskom građom unutar repeticija i varijacija, u smislu traganja za sve dubljim zonama pokreta koji otkriva plešući.
  
  Manje zanimljiva strana ovog rada je prejednostavna i predvidljiva struktura koja, ovako jasno postavljena, traži iskorake iz svoje sigurne putanje. U tom smislu i završetak dolazi prerano, u trenutku kada se tek otvara mogućnost za novo, a nejasnije pitanje od onog postavljenog na početku. Na samom kraju naime, kada je plesačica iscrpila svoju tjelesnu izdržljivost, izdržljivost instrumenta, odnosno predloženog koncepta, i kada zvuk disanja iskreno klonulog plesačkog tijela otvara rizičniju zonu izvedbe i gledateljski interes je stoga na vrhuncu, autorica zatvara izvedbu.
  
  Viola, ja i nas dvije ostaje tako odlično izvedena i dorađena razrada predložene ideje, koja ima potencijala za konceptualne skokove, rupture, pod-pitanja i razigranost.
  
  © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 27. lipnja 2018.
  
  Viola, ja i nas dvije
  autorica i izvođačica: Nastasja Štefanić
  premijera 26. lipnja 2018.
  kostimografija Dalibor Šakić, oblikovanje svjetla Marino Frankola, umjetnička i produkcijska podrška Koraljka Begović, grafičko oblikovanje Paula Šantić, snimanje i fotografija Neven Petrović
  Projekt je dio rezidencijalnog programa Zagrebačkog plesnog centra te je podržan sredstvima Ministarstva kulture RH, a ostvaren u suradnji s Udrugom plesnih umjetnika Hrvatske i Kazališnom družinom Kufer.

Piše:

Iva Nerina
Sibila