Plesna scena.hr

Napete tjelesne opne

Liberdance, Zagreb: Personas, autorica Aleksandra Mišić

• 
  
  Autorski projekt Aleksandre Mišić Personas realiziran u produkciji Liberdancea u suradnji sa Zagrebačkim plesnim centrom prvi put je izveden 21. svibnja 2018. Aleksandra Mišić znana kao iznimna plesačica ovdje potpisuje koreografiju dok je izvedbu u cijelosti prepustila novom plesačkom naraštaju, mladoj ekipi sa studija plesa na zagrebačkoj ADU. Lara Frgačić, Ida Jolić, Tea Maršanić i Ariana Prpić su koncentrirano i analitički prihvatile autorsko vodstvo i autentično primijenile koreografske upute suočivši se s pozicijom napete tjelesne opne razapete preko unutrašnje tišine, zadanog impulsa, poriva za osobnim (ne)djelovanjem. Postavljene u ograničeni prostor između mraka i svjetla, izolirane osamljenosti i pripadnosti grupi one su dinamična središta osjetljivosti i rezonance, akcije i reakcije.
  
  Početna pozicija plesačica je statična, izdvojene su svaka u svom krugu svjetla, mirno i tiho, na svom otočiću, međusobno odijeljene mrakom. No, kako „nitko nije otok, sasvim sam za sebe…“ tako se i one nepogrešivo osjećaju, istovremeno padaju, miruju, počinju disati što se manifestira mekanim sporim, skoro neprimjetnim, kretanjem tijela podatnih sili teži. Početni impuls se pojačava u treperenje tijela koje kreće od stopala da bi se razvilo u neartikulirano traženje prolaza i proboja kroz tijelo.
  
  Koreografija se razvija nepredvidivo, uvijek u nekom novom ključu tempa i kvalitete pokreta, reakcije i razvoja usvojenog impulsa, geste, njihaja, ispada, vrtnje kroz individualno istraživanje potencijalne realizacije, koja može dovesti do sekvence, repeticije, ubrzanja, određene zasićenosti i izoliranosti, ili se rasprostre i umnoži unutar grupe. Iako su tjelesne interpretacije zadataka postavljene apstraktno, i na neki način samodostatno zatvorene unutar paradigme teorije pokreta, s vremena na vrijeme prokomuniciraju na dubljoj razini i iznenade autentičnom prisnošću.
  
  Vrlo su interpretacijski zrela i različita u osobnom pomaku kratka sola Tee Maršanić i Ide Jolić. Tea Maršanić suptilno balansira između u svjetlu izložene poze i ispada u polumrak i neartikuliranog traženje nove harmonične stabilnosti, a Ida Jolić izvrsno gradi crescendo na bazi snažnog, odsječnog, zaustavljenog marionetskog pokreta, poput neke inačice poppinga. Odnosi grupe i sola transformirat će se u odnos trojke u kojoj dvije plesačice manipuliraju treću, dok je četvrta distancirana u svom mirovanju, iz čega će se iskristalizirati vrlo konkretan i znakovit motiv geste ruke koja dlanom zatvara usta partnerici, koji se varira u dva paralelna para.
  
  Daljnje, završno pregrupiranje je bazirano na padu i dizanju, a odustajanje od zadatka jedne od njih (izražajna Ariana Prpić); njezina izložena slabost, otvorena krhkost izaziva pažnju, empatiju i brižnu podršku grupe koja će tako zajednički, simbolično, povući iz svjetla i utonuti u sveprožimajući mrak.
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 3. rujna 2018.
  
  Personas
  autorica i koreografkinja: Aleksandra Mišić
  premijera 21. svibnja 2018.
  glazba Luka Gamulin, kostimi Kristina Jakovac-Bangoura i Unaesthetik, dizajn svjetla Saša Bogojević, grafički dizajn Tihana Šeremet, Fotografija Diana Međedović, odnosi s javnošću i marketing Marita Bitanga
  produkcija: Liberdance u suradnji s Zagrebačkim plesnim centrom
  izvođačice: Lara Frgačić, Ida Jolić, Tea Maršanić, Ariana Prpić

Piše:

Maja
Đurinović