Plesna scena.hr

Baština, ples i aktivizam

24. Zadarsko kazališno ljeto, 29. lipnja 2018. – 2. kolovoza 2018.: Zadarski plesni ansambl, Pjesma protiv žena, red. i kor. Sanja Petrovski

• 
  
  Premijernom izvedbom predstave Pjesma protiv žena Zadarski plesni ansambl je u prostoru Lapidarija narodnog muzeja u Zadru u sklopu Zadarskog kazališnog ljeta ostvario zanimljiv projekt koji tematski dijelom korespondira s ideološkim i političkim prijeporima nastalim zbog usvajanja tzv. Istanbulske konvencije o zaštiti žena i sprječavanju nasilja nad istima. Koncept, režiju i koreografiju potpisuje Sanja Petrovski, dugogodišnja voditeljica i koreografkinja većine projekata ZPA. Pjesma protiv žena je medijski hibrid plesa, performansa i multimedijskih umetaka koji spaja aktualnost teme s kulturnom baštinom šireg zadarskog područja, obzirom da je narativni predložak pjesma iz Tkonskog zbornika nastalog u 16. stoljeću. Sanja Petrovski i ZPA poznati su po spajanju suvremenog plesa, baleta i baštine zadarskog kraja; sjetimo se samo projekata Planine i Tri Marije hojehu (također po motivima iz Tkonskog zbornika). Zajednička crta većine tih projekata je kombiniranje minimalističkih koreografskih dionica s narativnim i oralnim umecima koji se većinom izgovaraju deklamacijom što u kontekstu Pjesme protiv žena, srećom nije slučaj. Narativni sklop stoga predstavlja snimka recitacije pjesme iz Tkonskog zbornika u nadahnutoj izvedbi Tamare Šoletić koja naglašava patrijarhalni i mizogini aspekt predloška kao i arhaični ritam čakavice koji pobuđuje reminiscencije na kasni srednji vijek dalmatinskog krajobraza.
  
  Samu izvedbu ostvaruje pak pet plesačica ZPA koje su i supotpisane kao koreografkinje: Patricija Gospić, Natali Perić, Nataša Kustura, Ruby Ivosić i Marta Huber. Njihova izvedba je vrlo korporalna, agresivna i dobro uštimana u izmjenama dueta/terceta/kvarteta i kvinteta. Sanja Petrovski i su-koreografkinja Matea Bilosnić su se uz sve navedeno odlučile i iskoristiti geometrijsku podudarnost između kurzivne glagoljice kojom je pisan Tkonski zbornik i Labanove kinetografije, sistema zapisivanja pokreta. To se prije svega odnosi na simboliku kvadrata, kruga i dijagonalno položenog križa, dakle elemenata koji su prisutni i u glagoljici i oni koji čine oblik abdomena u Labanovoj kinetografiji. Dodirne točke između dvije notacije praktično su upotrjebljeni u koreografiji i izvedbi same Pjesme protiv žena na način da plesačice oblikuju i razrađuju navedene likove na vertikalnom i horizontalnom planu. Zanimljivo je napomenuti kako je predložak pisan osmeračkim distisima, a da je Labanov tzv. effortgraph (dijagram napora) također sazdan od osam elemenata koji su iskorišteni i u samoj koreografiji. Posebno je to vidljivo u tjelesnim oprekama između izravnog/neizravnog i čvrstog/opuštenog kojima plesačice također označavaju stanja eksploatiranih i zauzdanih žena kao i označavanje žena kao objekata seksualne požude i animalnosti.
  
  Vrlo efektan niz sekvenci ostvaruje klimaks u scenama flagelantskog samokažnjavanja i simbolizma opresija naznačenog kroz crne križeve na prsima nagih plesačica koje u konačnici prolijevanjem krvi po vlastitim tijelima signiraju žensku žrtvu unutar religiozno-patrijarhalnog miljea. Prostor Lapidarija Narodnog muzeja s mnoštvom antičkih spolija efektno se uklopio u samu izvedbu, kao i minimalna, ali utilitarna kostimografija Marije Šarić Ban s rubinskim svilenkastim haljinama kao simbolima krvi, ali i borbe. Svjetlo koje potpisuje Igor Petrovki također naznačuje simboliku kroz korištenje crvenih i žutih filtara, a posebice iskorištava datosti prostora kroz podnu rasvjetu kojom se ostvaruju dojmljive međuigre sjena na zidovima.
  
  U konačnici simbolika je naznačena i projekcijom vatrenog ognja kao reminiscencije na biblijsku dezignaciju žene kao vraga, zvjeri i poroka, dakle motiva koji se opetovano provlače kroz narativni predložak. ZPA je ovim projektom ostvario zanimljivu simbiozu baštine, plesa i svojevrsnog ženskog aktivizma koji je ipak ostao suzdržan i koji je trebalo jasnije situirati da se izbjegne moguća dvosmislenost u čitanju same izvedbe.
  
  © Mario Županović, PLESNA SCENA.hr, 10. rujna 2018.
  

Piše:

Mario
Županović