Scene kao putokazi

Creature Companion, red. Melika Bass

  • „Domestic space, both its intimacy and its violence, has become one of the pressing political subject-matters of our times... This film combines aesthetics and politics by way of a choreography of indiscipline and insubordination.“ (obrazloženje nagrade na Međunarodnom filmskom festivalu u Oberhausenu)

    Penelope Hearne i Selma Banich u filmu Creature Companion, red. Melika Bass, 2018.

    Film Melike Bass Creature Companion, dobitnik Posebnog priznanja Međunarodnog žirija na 64. Međunarodnom festivalu kratkog filma u Oberhauzenu, miran je film, temeljen na situacijama koje se nužno ne vežu uz određenu priču već je montažno povezan scenama koje prikazuju trenutno stanje stvari između dvije žene. Tema filma vrti se oko stanja tijela koje se razumije kao kontejner raznoraznih emotivnih i psiholoških iskustava. Film se otvara kadrom kućnih vrata i zvukom zvona. Iz bjeline unutarnjeg prostora dolazi žena (Selma Banich) i otvara ih. Pozvonila je druga žena (Penelope Hearne) koja, zaključujem po njenom izrazu lica, želi/očekuje/nijemo iziskuje pomirenje. Selma joj to nakon podužeg oklijevanja dopušta i žena ulazi u tu svijetlu kuću, prostor koji je uredan i čist, i gdje se čini kao da je sve na svom mjestu. Iz tog istog kadra vizualno (kamera hvata dio eksterijera kroz prozor) saznajemo da se radnja odvija u kući tipično urednog američkog predgrađa nekog grada.

    Te dvije žene u filmu – koje nose sveukupnu radnju filma – su bezimene. Film traje trideset minuta i gradi se bez riječi, dakle pokretima tijela. Scene se nižu bez narativnog tijeka koji zahtjeva odnos uzročno-posljedičnih veza iako se priča malo po malo veže uz pomoć interpretacije gledatelja. Naime, scene koje je redateljica uvrstila u film zaokružene su u sebi gradnjom emotivnog materijala koji polako stiče svoje značenje preko izgrađenih situacija. Tako sve scene u filmu funkcioniraju više kao znakovi nastali redateljičinom analizom teme koju razrađuje a koji se tijekom filma spajaju u tu filmsku konstrukciju. Putem tih znakova koji u ovome filmu dišu kao putokazi za gledatelje koji interpretiraju film stvara se priča filma.
    Penelope Hearne i Selma Banich u filmu Creature Companion, red. Melika Bass, 2018.
    Nakon prve scene, vidimo ženu (Penelope) koja se sada ponaša prilično komforno u prostoru u koji je ušla. Imitira pokrete tijela koje joj nameće video zapis preko pametnog mobitela. Druga žena (Selma) za to vrijeme pere suđe u kuhinji. Prva žena ponavlja kretnje do iscrpljivanja. Zatim druga, naslonjena na zid i snimljena u srednjem planu, otvara usta zabavljena krajnjom mogućnošću te radnje dok istovremeno gleda izravno u kameru.

    Film napreduje, pažljivo, sporo i promatrački, nizanjem situacija kao što je ona u kojoj prva žena češlja kosu u trajanju opet sve do iscrpljivanja mogućnosti češljanja i to sada u ambijentu tamnijih zidova obloženih drvetom i crvenkastim osvjetljenjem. Pretpostavljamo da je to noć dana koji je prošao. Druga žena leži na kožnom kauču i drmusa svoje tijelo koje nas podsjeća na tijelo koje iz sebe želi izbaciti osjećaj usamljenosti bez obzira na prisutnu partnericu.

    Zanimljivo je da se u prvom dijelu filma odnos tih dviju žena stvara montažom koja je paralelna. Naime, ne vidimo ih u istom kadru iako su prisutne u istoj kući. Tako autorica filma naglašava osjećaj prisutnosti u prostoru koji se gomila u svakoj pojedinoj ženi ali uslijed šutnje i tišine kojom film obiluje stvara se atmosfera napetosti odnosa za koji se pitamo kako će se na kraju oblikovati. S druge strane ovakvim pristupom jača se individualno postojanje obje žene. Postoje u istom prostoru ali same za sebe.
    Selma Banich u filmu Creature Companion, red. Melika Bass, 2018,
    Opet bjelina prostora ali sada i otvaranje prozora s pogledom na prirodu vrta te iste kuće. Druga žena (Selma) opet otvara usta igrom do krajnosti ali sada promatrajući samu sebe u ogledalu. Prva žena (Penelope) leži na podu zaokupljena dubokim disanjem s rukama na trbuhu. U taj redoslijed scena uključena je i scena rada u vrtu: jedna žena izbacuje vodu iz tegle dok druga izbacuje zemlju iz neke druge tegle. Zanimljiv je i neočekivan kadar smješten otprilike u sredini filma koji prvi put – i to upravo u scenografiji vrta – pokazuje dvije žene zajedno: vidimo ih kako stoje jedna do druge namještene za fotografiju. Gledaju izravno u kameru. Slijedi scena penjanja po drveću, ponovo igra druge žene s otvaranjem usta, pa scena skakanja po krovu kuće itd.

    Jedna od ključnih scena koja uvodi malo jaču dramsku atmosferu u čitav film je scena u kojoj druga žena, kostimirana u jednostavan crni triko, sjedi i drži svoje ruke na mjestu pubisa stišćući ga u drmusanju. U pozadini čujemo neki ženski glas koji efektom kao s radija govori polu-razumljive rečenice. Namjera redateljice je da film na razini značenja tim izgovorenim tekstom poveže s ne/političnošću građanskog svijeta. Slijedi scena dviju žena u vrtu kuće u kojoj druga prvu opušta joga pristupom njezinom tijelu.

    Film stavlja gledatelja u stanje čekanja i očekivanja koje se utvrđuje i statičnom kamerom koja i sama promatra događanja. Čitam objašnjenje ovog filma od same autorice Melike Bass (nakon što sam odgledala film) i saznajem da je njena namjera bila pokazati vanjske forme tijela, stvari, objekte koji postoje ili su prisutni u svojevrsnim kontejnerima. Dalje objašnjava kako je Creature Companion nastao na poziv Davida E. Tolchinskyja koji je htio napraviti film inspiriran kontroverznom povijesnom figurom Wilhelma Reicha koji je konstruirao napravu orgon ali i filmom Misterije organizma (1971) Dušana Makavejeva u kojemu je redatelj razvijao temu rada samog W. Reicha (kroz ogroman dokumentarni i igrani materijal od kojih je film sastavljen) povezujući ga s političnošću tadašnje Jugoslavije.

    Bez tog objašnjenja nikada ne bih sama povezala da su situacije iz filma nadahnute radom Wilhelma Reicha i samim filmom Makavejeva. Iz te perspektive pažnja na Creature Companion pomalo blijedi prisjećanjem na Makavejevo remek-djelo koje je 1971. godine i dalje izazivalo velike kontroverze na području bivše Jugoslavije.

    Na kraju, film Creature Companion je ipak film strogo kontroliranih ali i neočekivanih scena koje se pažljivo promatraju.

    © Ljiljana Mikulčić, PLESNA SCENA.hr, 24. rujna 2018.
● naslovna● hrvatska● eseji● gostovanja● festivali● intervjui● knjige
● časopisi ● portreti ● snimke ● pišite nam