Plesna scena.hr

O vedrim i mračnim temama

19. Festival plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat, 19. – 22. srpnja 2018. (2)

• 
  
  Treći dan festivala u Svetvinčentu započeo je plesnim solom A Moment belgijske plesačice Sabine Molenaar. Sandan Company koja je producirala predstavu, osnovala je sama autorica 2012. u Bruxellesu. Visoka, vitka, vretenastog stasa, fleksibilna i ekspresivna, svojom pojavom ispunila je pozornicu u prostoru Lože prepunom zainteresirane publike. Dovodeći tijelo do granica istegnuća i prkoseći baletnim i plesnim estetikama, plesačica se kreće u nemogućim pozama na sasvim prirodan no pomaknut, začudan način. Ne pokazujući lice, okrenuta je svom unutarnjem svijetu bez vremena i granica, te se bavi mračnim i vedrim temama. Koristeći tjelesne postavke fizičkog teatra autorica vodi publiku u dimenzije koje postoje s one druge strane stvarnosti i ulazi u stanje, kako piše u popratnoj knjižici, „dezorijentiranosti“, koje je za autoricu stanje smirenosti i samopouzdanja. Sabina Molenaar osvaja ljepotom iskonskog, tjelesnog i nepatvorenog. Ovaj solo je dio cjelovečernje predstave Almost Alive, u stvari skraćena i prilagođena inačica istoimene predstave.
  
  Predstava Cartoon u izvedbi Anton Lachky Company iz Belgije namijenjena je djeci i odraslima. Autor predstave Anton Lachky, ujedno i osnivač kompanije, ima zanimljivu biografiju. Svoje plesno obrazovanje započeo je preko folklora, da bi se potom usmjerio na suvremeni ples i fizički teatar (konzervatorij J. I Bell u Banskoj Bistrici, suradnja s MAPA-om iz Amsterdama, Sveučilište u Bratislavi, dodatno se usavršavao na PARTS-u) a kao plesač grupe Akram Khana obišao je cijeli svijet. Ujedno je i suosnivač LesSlovaks Dance Collective. Osmislio je i vlastiti pedagoški sustav nazvan Puzzle Work koji poučava po svijetu, a čije su postavke lako uočljive u ovoj predstavi. Četvero vrlo predanih i tehnički sjajnih izvođača, dvije žene Mami Izumi i Anna Karenina Lambrechts, i dva muškarca Luan De Lima i Angel Duran, neprestano mijenjaju uloge kroz bezbroj izmišljenih priča koje se uglavnom referiraju na već poznate bajke i likove u vrtlogu raznih kombinacija, suludih interakcija i beskonačnih mogućnosti.
  
  Likovi su opsjednuti svojim kreativnim unutarnjim demonima dok stvaraju zabavan vrtlog glazbe, igre i plesa. Kroz nešto više od desetak prizora narativno se isprepliću priče o princezama, djeci, odraslima, hrani, čarobnjacima koji upravljaju vjetrom; mijenjaju se likovi, karakteri, raspoloženja, glazba se izmjenjuje od klasične (Mozart, Bach) do MTV, pop i techno glazbe. Sve je dozvoljeno, pa čak i izmišljen govor. Izvođači koriste hip hop, disco ples, klasični balet, suvremeni ples, glumu, mimu, pantomima, znaju biti patetični i groteskni. Na kraju djeca-izvođači gledajući TV izmjenjuju programa (a takav je i koncept predstave), zavuku se ispod deke i smiruju se. Cartoon je hiperaktivna predstava sa samo jednom stankom – bio je to usporeni let krpenog jazavčara preko pozornice kada je publika napokon odahnula.
  
  Treća predstava istog dana održana je u Loži, a ne na trgu kako je najavljeno. Studio za suvremeni ples i Cie Public in Private iz Njemačke odigrali su predstavu Umjetnik za hitne intervencije autora Clémenta Layesa iz Berlina. Zanimljiv, nesvakidašnji koncept koji tematizira umjetnost koja se događa tek izlaskom iz zona sigurnosti, publici je zorno prikazao duhovit i uigran trojac koji čine Dina Ekštajn, Ana Vnučec i Šimun Stankov. (Više o predstavi pročitajte ovdje).
  
  U nedjelju, posljednjeg dana festivala u Mediteranskom plesnom centru, program je otvorio Marco Chenevier, talijanski redatelj, koreograf i izvođač predstave Quintetto. Predstava je u stvari solo izvedba, no s umjetnikom je na sceni do kraja nastupa bilo još četrnaest ljudi koji su zdušno pomagali i podržavali izvedbu na svim razinama sudjelujući kao majstori rasvjete, majstori tona, scenski radnici, garderobijeri, frizeri, plesački kor. Aludirajući na situaciju kako danas umjetnik putuje sam zbog uštede i zbog sve gorih odnosa vladajućih struktura prema umjetnosti, bez tehničara i producenta, bez logističke potpore, autor se u svojoj izvedbi itekako mora snalaziti u svijetu plesne umjetnosti. U to ime animira publiku koja je aktivni sudionik u predstavi bez obzira na poznavanje jezika ili koliko god predstava apsurdna bila. Pa čak dio gledatelja koji ne sudjeluje izravno u događanjima u izvedbenom prostoru, navijački promatra i podržava umjetnika da dođe do svog cilja. Autor se zdušno angažira u aktivaciji publike koja pasivno sjedi i ne želi svoju udobnost riskirati nesigurnošću na sceni. Nakon što smo temeljito upoznati s likom i djelom talijanske nobelovke iz područja neurobiologije Ritom Levi-Montalcini, Chenevier se, uz suradnju angažiranih i novopečenih kazališnih djelatnika, transformira u svoj znanstveni uzor izvodeći jednostavnu koreografiji u pratnji glazbe, svjetla i podršku plesnog ansambla. Dirljiva izloženost i otvorenost na sceni, također i u kontaktu s publikom, rezultirala je duhovitim i povremeno urnebesnim situacijama u kojima se Chenevier inteligentno i znalački snalazi.
  
  U Kaštelu je Zagrebački plesni ansambl izveo vizualno spektakularnu predstavu inovativne interpretacije Moliérova teksta Staging a Play: Tartuffe, jednog od najtraženijih hrvatskih koreografa Matije Ferlina. Ekspresivno i uigrano, ansambl se sjajno snalazio na velikoj otvorenoj pozornici. (više pročitajte ovdje i ovdje)
  
  Festival su kasno u noći zatvorila dva člana Guy&Roni/Poetic Disasters Cluba: Borna Babić iz Hrvatske i Louis Thuriot iz Belgije. Predstava nazvana Peeping Eye ističe koliko smo u današnjem okruženju slijepi jedni na druge. Dopustiti drugima da uđu u prostor rezerviran samo za vlastiti doživljaj svijeta je rizik, no i zadovoljstvo. Kratak i dirljiv duet dvaju različitih, zanimljivih, tjelesno i plesno izvrsnih plesača koji uspostavljaju vidljive i nevidljive kontakte.
  
  Devetnaesti po redu Festival plesa i neverbalnog kazališta u Svetvinčentu je u četiri dana predstavio jedanaest predstava iz Španjolske, Finske, Slovenije, Belgije, Italije i Hrvatske. Raznolikost u izričaju, osebujnost tematika, originalnost i svježina svih izvođača govore o vrlo visokoj ljestvici kriterija koji su zacrtali i još ga uvijek održavaju osnivači i voditelji Festivala. Koliko je organizacijski tim Festivala posvećen svome poslu govore produkcijski i tehnički uvjeti prilagođeni prostoru istarskog gradića, a koji su na vrlo visokom nivou. Za kraj jedna primjedba; možda je došlo vrijeme da se za jubilarni, dvadeseti festival naziv „festival plesa i neverbalnog kazališta“ preimenuje u nešto drugo jer od jedanaest predstava samo četiri nisu koristile tekst, dok je u ostalima tekst bio okosnica predstave.
  
  © Sanja Petrovski, PLESNA SCENA.hr, 9. listopada 2018.

Piše:

Sanja
Petrovski