Plesna scena.hr

Pružiti ruku nepoznatome

Koreokroj, Zaprešić: MASS, kor. Robert Clark

• 
  
  Irena Mikec, voditeljica umjetničke organizacije Koreokroj, je u predvorju Zagrebačkog plesnog centra posjetiteljima podijelila svilenkaste šarene tunike koje su odjenuli, prethodno skinuvši višak odjeće, obuću i torbe. Tunika duga do koljena otkrivala nam je samo potkoljenice i stopala, a kapuljačom smo prekrili i glavu. Tkanina je bila dovoljno tamna da nam ne otkriva lice, a dovoljno prozračna da vidimo što se oko nas događa i da se možemo kretati. Ušli smo u takozvanu Crnu dvoranu gdje su nas već dočekali izvođači odjeveni jednako kao i mi. Pomalo zbunjeno i nesigurno rasporedili smo se uz rub dvorane, jer smo izašli iz zone ugodnosti koju nam pruža uobičajena podjela prostora na gledalište i pozornicu, a koje ovdje nije bilo, a još više jer nismo mogli razaznati tko je izvođač, a tko gledatelj, svi smo izgledali jednako, čemu je pridonijela i prigušena rasvjeta. I tako smo se plaho počeli prešetavati, ne znajući što zapravo gledamo niti što nam je činiti, jer ništa se nije događalo osim što je grupa od dvadesetak osoba u tišini i polumraku zatečena u istoj prostoriji. I što sad?
  
  Tako kreće predstava MASS britanskog autora Roberta Clarka koja je praizvedbu imala krajem ožujka ove godine u Londonu, a u Zagrebu smo je imali prilike vidjeti u studenome kada je postavljena s hrvatskim izvođačima izabranima audicijom, na poziv i u produkciji Koreokroja. Prva je to i za sada jedina izvedba ove predstave bez originalne postave, koja tek treba krenuti na svjetsku turneju. Robert Clark etablirani je autor i edukator, djeluje diljem Europe, a kao izvođač surađivao je s autorima i kolektivima kao što su Sasha Waltz, Hans van den Broek, Cie Felix Ruchert i drugi. Potonja je skupina zasigurno imala ključan utjecaj na ideju predstave MASS. Sjećamo se njihove Tajne službe na Eurokazu 2004. godine u kojoj se publika zavezanih očiju trebala prepustiti u ruke plesača koji su ih vodili, prenašali, vrtili, dizali, spuštali, omogućujući jedinstveno taktilno iskustvo plesa.
  
  U slučaju predstave MASS, publika se također prepušta u ruke izvođačima koji ju vode kroz prostor i omogućuju drugačiju perspektivu na izvedbu. Naglasak nije samo na doživljaju plesa, nego na kreiranju osjećaja povjerenja i uključenosti. Robert Clark osmislio je ovu predstavu za desetak izvođača i isto toliko publike, traje tridesetak minuta pa se izvodi veći broj puta tijekom večeri. Gledatelji mogu imali različite reakcije, ovisno o razini otvorenosti za suradnju, o čemu su i informirani prije ulaska. Događa se navodno i da izlaze van jer ne mogu podnijeti takav intenzitet tjelesne interakcije s nepoznatim ljudima.
  
  Naime, nakon kratkog osjećaja nelagode u prvim minutama izvedbe, olakšanje je uslijedilo kada su izvođači ipak preuzeli inicijativu, izdvojili se formirajući među nama duete s nježnim kontaktima. No položaj pasivnih promatrača ne traje dugo jer nas jednog po jednog izvođači lagano odvode i raspoređuju u prostoru ispod rasvijetljenih točaka u dvorani, formirajući parove od po dvoje gledatelja i dvoje izvođača. Izolirana od ostalih događanja, klečim u jednom kutu dvorane i fokus mi se sužava samo na plesačicu koja je čas ispred, čas iza mene. Vidim je fragmentirano, najčešće samo ruke i dlanove kojima pleše oko mene, definirajući moj vidokrug na male dijelove koreografije koju izvodi, a povremeno osjećam dodir kada se na mene nasloni. Pretpostavljam što se zbiva kada uspijem vidjeti drugi par preko puta koji izvodi identičnu koreografiju.
  
  Kasnije su gledatelji posjednuti u krug, a izvođači konačno otkrivaju svoj identitet, skidaju kapuljače. Oni su Ema Crnić, Silvija Dogan, Zvonimir Kvesić, Martina Tomić, Una Vizek i Eleonora Magdalena Vrdoljak. Potaknuti time i mi skidamo kapuljače, a plesači nas obilaze jednog po jednog i ponovno nas dodiruju, plešu oko nas, tvore različite grupne formacije uokolo svakoga u krugu, zaigrano, nasmiješeno, uz val pozitivne energije.
  
  Robert Clark predstavu posvećuje ponovnom uspostavljanju povezanosti u otuđenom svijetu i prevladavanju straha prema različitostima i drugome. Bez obzira na tematsku ukalupljenost u europske umjetničke trendove, riječ je o predstavi, odnosno iskustvu, koje kao rijetko koje gledatelja aktivira i navodi na osvještavanje emocionalnih reakcija na nepoznato.
  
  © Jelena Mihelčić, PLESNA SCENA.hr, 6. prosinca 2018.
  
  MASS
  autor i koreograf Robert Clark u suradnji s izvođačima originalnih i lokalnih postava
  izvode: Ema Crnić, Silvija Dogan, Zvonimir Kvesić, Martina Tomić, Una Vizek, Eleonora Magdalena Vrdoljak
  kostimografija Kaspersophie, dramaturgija Lou Cope, zvuk Jules Maxwell i Ana Horvat, oblikovanje svjetla Guy Hoare i Marino Frankola, fotografija Camilla Greenwell, oblikovanje logotipa Joe Walkling
  produkcija: Koreokroj i ZPC

Piše:

Jelena
Mihelčić