Plesna scena.hr

Zašto šute umjetnice?

Kako žive umjetnice?, autorice i urednice Selma Banich i Nina Gojić, nakladnik Prostor plus, Rijeka

• 
  
  Pitanjima kako zapravo svoju svakodnevicu žive umjetnice, odnosno o čemu i zašto šute, bavi se publikacija Kako žive umjetnice? u izdanju riječke udruge Prostor plus, a koje su autorice izvedbena umjetnica Selma Banich i dramaturginja Nina Gojić. Publikacija je rezultat istraživanja istog naziva koje su autorice sprovodile u Rijeci i okolici tijekom 2018. godine, s napomenom da se rezultati istraživanja mogu aplicirat na neki drugi grad u Hrvatskoj. Glavno pitanje istraživanja je: „Mogu li umjetnice od svoga umjetničkog rada živjeti?“
  
  Istraživanje se sastojalo od obimnog upitnika od 93 pitanja i serije razgovora o svakodnevnom životu umjetnica čije analize čine prvi dio publikacije. Drugi dio nazvan Radionički memento sastoji se od građe, odnosno osobnih zapisa nastalih na radionicama Prema tjelovanju (2015) i Kolažiranje grada (2016) u sklopu projekta Oblikovanje izvedbe koji je vodila Selma Banich. U publikaciju je uključena i prepiska Ivane Rončević i Selme Banich O umijeću (ra)stvaranja i bilješka o projektu Mural ženama kojim su autorice, uz grupu muralistica pokušale prodrijeti u javnu sferu, i problematiku otvorenu istraživačko-publicističkom metodologijom spustiti u javni prostor. Ovaj segment projekta, realiziran je na kraju kao pokretni mural – transparent, a razlog tomu je uskrata dozvole nadležnog gradskog tijela za trajnu izvedbu murala na javnim lokacijama grada Rijeke.
  
  U ispunjavanju upitnika sudjelovale su 93 ispitanice, a valja istaknuti da su uključene samostalne umjetnice, umjetnice zaposlene u institucijama, freelancerice koje nisu članice Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i studentice. Ovakav sveobuhvatni pristup donosi uvide u potpune različite radne uvjete, koji posljedično proizvode i drugačije serije problema s kojima se umjetnice svakodnevno nose. Autorice u uvodu publikacije navode kako je „Ovaj projekt naš (je) doprinos aktualnoj borbi za ženska umjetnička, radnička i reproduktivna prava, ali i opipljiv trag te borbe u javnom prostoru grada. Na pitanje kako žive žene? odgovore tek treba početi tražiti.“
  
  Publikacija donosi rezultate ankete (upitnika) o pitanjima kao što su: školovanje, zapošljavanje, ozljede, primanja, mobbing, stambena situacija, majčinstvo, slobodno vrijeme, društveni kontekst. Iako očekivani, ipak su šokantni podaci da 83% ispitanica procjenjuje da primanja od rada u struci nisu dovoljna za podmirivanje realnih životnih potreba, da većini prihodi tijekom godine znatno variraju, da veliki dio rada koji obavljaju ostaje neplaćen, a više od polovine umjetnica susrelo se s nekim oblikom diskriminacije o kojoj uglavnom šute.
  
  Tako je čitanje ove publikacije, mada je naizgled situacija na svim razinama poznata, ipak višestruko potresno. Brojčana analiza upitnika u svakom segmentu donosi poražavajuće podatke o radnim i životnim uvjetima umjetnica, odnosno o svakodnevnim raznolikim borbama, improvizacijama, snalaženjima i strategijama za postizanje kakvog takvog dostojanstva vlastite egzistencije kao žene, građanke i umjetnice, unutar suštinski diskriminatornog, mizoginog i ksenofobnog hrvatskog društva. No činjenica koja najdublje pogađa je da umjetnice, odnosno žene – šute. Razlozi šutnje i razine nijemosti, ili neizgovorljivosti vlastite situacije su brojni i izuzetno kompleksni i zasigurno zahtijevaju razrađene i usmjerene dubinske analize sociološko – feminističkog pristupa. Na ovu temu Selma Banich i Nina Gojić u segmentu u kojem obrađuju društveni kontekst upućuju „…koliko smo u svim sferama života kontinuirano izložene pritisku sistemske diskriminacije s jedne, te internalizaciji krivnje s druge strane“ i time točno pogađaju mjesto kroz koje se ova šutnja može početi rastvarati. Time onda, uz sve nužne aktivističke poteza i borbe za sistemske promjene, možemo kretati prema osnaživanju i uzajamnoj podršci, prepoznavanju i imenovanju vlastitog iskustva i zajedničkom preuzimanju procesa samovrednovanja.
  
  © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 31. siječnja 2019.
  

Piše:

Iva Nerina
Sibila