Potrebni dašak svježine

UO Škvadra, Zagreb: Ne čujem te, mrak je, kor. UO Škvadra

  • UO Škvadra, Zagreb: Ne čujem te, mrak je, kor. UO Škvadra

    U prilično sumornoj i zamorenoj atmosferi zagrebačke plesne scene pojavila se nova umjetnička organizacija – Škvadra. Imaju zajedničku ideju, energiju, mladenački entuzijazam i zajednički stjecano znanje na Plesnom studiju pri ADU u Zagrebu. Škvadra su druga generacija završenih studenata izvedbenog smjera suvremenog plesa, i iako smo ih već pojedinačno vidjeli u različitim profesionalnim projektima: Ema Crnić, Anđela Bugarija, Šimun Stankov, Marta Habulin, Gendis Putri Kartini, Una Štalcar-Furač, Eva Kocić i Ema Kani su se odlučili za pokušaj zajedničkog prijelaza u profesiju. Koreografiju, kao rezultat grupnog istraživanja i stvaranja materijala, potpisuju svi, a prema dogovoru jedna osoba koja ima ideju vodi projekt i istovremeno djeluje kao „vanjsko oko“. Predstava Ne čujem te, mrak je prvi je službeni izlaz Umjetničke organizacije Škvadra na scenu.
    UO Škvadra, Zagreb: Ne čujem te, mrak je, kor. UO Škvadra
    Početna, neobavezna i široka tema predstave je komunikacija: „Što ju čini kvalitetnom ili nemogućom? Što kada nije bitan sadržaj poruke nego način na koji se poruka prenosi?“ U tom smislu svih sedmero plesača je cijelo vrijeme na sceni (Eva Kocić potpisuje ideju i koncept i sjedi uz tehniku). U početnom mraku publika neutralizirana vida traži uporište u komunikaciji sa scenom izoštravajući sluh, i ono neko šesto ćulo. Osjećaju se pomaci, čuje se disanje i zvukovi koji odaju prisutnost više osoba, a svjetlo zatiče plesače raspoređene i kao zatečene u prostoru gdje se pokušavaju diskretno, malim znakovnim pokretima, mimikom, nešto dogovoriti. Od početka se nameće razlika u osobnostima, načinima pokretanja i reakciji koja se i dalje pomakom u prostor i tijekom izvedbe različitih zadataka, zajedništva, grupiranja, preuzimanja vodstva ili odustajanja ili izdvajanja, dinamične mreže međuodnosa unutar zaigrane grupe, razvija. Ne čujem te, mrak je kao djelomično otvorena forma (a grupna improvizacija je kreativna komunikacija) ima još puno prostora za rast, za dulje plesne sekvence i razrađenije ideje i grupne ispade, za duboko ugođeni scenski događaj, ali već ovako: novom, brojnom, radosnom, neopterećenom scenskom prisutnošću unose optimizam.
    UO Škvadra, Zagreb: Ne čujem te, mrak je, kor. UO Škvadra
    Skupina mladih plesača neosporno posjeduje talent, scenski šarm i vještinu i entuzijazam i svježi je i toliko potrebni dašak na umjetničkog sceni preopterećenoj neumjetničkim detaljima; pred njima je vrijeme osviještenog odmicanja od stečenih obrazaca i profesorskih autoriteta koje svako sistematično obrazovanje nosi. Nadam se i vjerujem, (i na temelju nekih viđenih studentskih solo radova) da imaju sposobnosti i hrabrosti za svoj, drugačiji uron u beskrajne prostore plesne umjetnosti, mlad, tjelesan, energičan, duhovit, poetičan; specifičan i nepredvidljiv.
    UO Škvadra, Zagreb: Ne čujem te, mrak je, kor. UO Škvadra
    Ne čujem te, mrak je
    ideja i koncept Eva Kocić
    koreografija UO Škvadra
    premijera 17. siječnja 2019. (ZPC)
    izvođači: Ema Crnić, Anđela Bugarija, Ema Kani, Šimun Stankov, Marta Habulin, Gendis Putri Kartini, Una Štalcar-Furač
    glazba Ivan Marojević, fotografije Silvija Dogan, Alen Kocić, trailer Toni Renaud, dizajn plakata Jakov Habjan
    suradnja ZPC & UPPU Puls

Piše:

Maja
Đurinović

kritike i eseji