U Mediteranskom plesnom centru u Svetvinčenti, 2. kolovoza 2018. godine, okupilo se više od pedeset sudionika 4. Međunarodnog ljetnog plesnog kampa China – CEEC koji je prvi puta organiziran na europskom tlu. Prethodna tri ljetna plesna kampa održana su na različitim lokacijama unutar Kine, a ovo četvrto izdanje organizirano je na europskim lokacijama. Prvi dio kampa održan je u Mediteranskom plesnom centru u Svetvinčenatu u Hrvatskoj od 2. – 12. kolovoza 2018. te je nastavak kampa slijedio do 23. kolovoza 2018. u gradovima Budimpešti i Százhalombatti u Mađarskoj. Ljetni plesni kamp održan je pod inicijativom ministarstva Kine, organizacijske platforme Zemlje srednje i istočne Europe i Kina 16 + 1 (China – CEEC 16 + 1), s ciljem ostvarivanja i promicanja kvalitetnije suradnje na poljima edukacije i transkulturalnosti, otvaranjem Kine prema europskim zemljama. Projekt međunarodnog ljetnog plesnog kampa pokrenuo je u Kini 2015. godine Shi Bo, direktor China-CEEC Dance Culture Union, istaknuti plesni umjetnik i predavač na Pekinškoj plesnoj akademiji.
Plesna umjetnost kao neverbalni govor tijela izvrstan je medij za lakšu uspostavu komunikacije i razumijevanja jer nadilazi jezične barijere i međukulturalne raznolikosti, u ovom slučaju Istoka i Zapada. U tu svrhu sudjelovalo je ukupno 32 polaznika plesača iz Kine, Mađarske, Makedonije, Poljske, Latvije, Rumunjske i šest mladih plesača iz Hrvatske, a pohađali su satove kineskih klasičnih plesova, suvremenog plesa i narodnih tradicionalnih plesova (istarski narodni plesovi iz Hrvatske te mađarski narodni plesovi). Od ukupno dvanaest plesnih pedagoga, za svaki plesni izričaj zadužena su bila četiri učitelja. Za kineske klasične plesove svi učitelji bili su sa Pekinške plesne akademije (Beijing Dance Academy), raznolikost suvremenog plesnog izričaja poučavali su plesni umjetnici i pedagozi iz Poljske, Latvije, Mađarske i Hrvatske, te po dva učitelja domaćina bili su zaduženi za pripadajuće narodne plesove.
Odabir suvremenog plesnog izričaja i tradicionalnih plesova zemalja domaćina uz kineske klasične plesove, ukazuje na kinesko traganje za simbiozom očuvanja tradicije i prihvaćanja integriranja suvremenosti unutar plesne umjetnosti u Kini. Plesna kultura u Kini ima bogati povijesni razvoj kroz dinastije i različita društvena okruženja, pa se iz tradicionalnih kineskih plesova, te posljedično specifičnosti forme vokabulara pokreta Pekinške opere javljaju začeci kineskih klasičnih plesova u zlatno doba dinastije Tang (618. - 907.). Kineski klasični plesovi prenosili su se unutar članova plesne zajednice, usmenom predajom do Pokreta 4. svibnja 1919., nakon čega dio umjetnika preuzima odgovornost za sistematizirano dokumentiranje kineskih plesova. Taj događaj označio je preokret za formalno poučavanje kineskih klasičnih plesova.
Aktualne izvedbe kineskih klasičnih plesova plesnih kompanija, škola i akademija u Kini, odraz su zapadnjačkog utjecaja tehnike klasičnog baleta i modernih plesnih tehnika, integracije aspekata borilačkih vještina i elemenata narodne opere uz promišljanja filozofskih načela taoizma. Usporedno sa razvojem suvremenih plesnih tehnika možemo povući paralelu i pronaći zajedničke aspekte sa kineskim klasičnim plesovima. Na 4. Međunarodnom plesnom kampu zajednička načela suvremenog plesa i kineskih klasičnih plesova rezultirala su koreografijama kao koherentnim umjetničkim ostvarenjima do kojih se došlo tijekom procesa rada na oblikovanju materijala, dok su narodni plesovi ostali zasebne plesne cjeline u javnim izvedbama, od kojih je prva bila u Svetvinčenatu, druga na Plesnoj akademiji u Budimpešti, a treća na zatvaranju Festivala tradicionalnih i folklornih plesova u Százhalombatti.
Izazovi pred kojim su se našli polaznici, učitelji i organizatori bili su kulturalne razlike društvene komunikacije i ponašanja te organizacijska rješenja. Kako bi ostvarili zajedništvo ne samo na polju umjetničkog rada, nego i u svakodnevnoj komunikaciji, organizirane su aktivnosti kojima se poticalo međusobno zbližavanje i razumijevanje. Organizirani su obilasci lokalnih znamenitosti, večeri tradicionalnih jela polaznika, cimerstvo između polaznika različitih nacija, korištenje zajedničkih tehnoloških medijskih mobilnih aplikacija, sastanci učitelja i polaznika za iznošenje aktualnih tema kampa i drugo. Jedina prepreka u provođenju te ideologije bila je, zbog tehničkih ograničenja, organizirana podjela učitelja s pripadajućim polaznicima na dva tima, što je izazivalo osjećaj podijeljenosti. Tijekom procesa rada za prve dvije izvedbe, primijetili su to i sami polaznici, izražavajući tijekom zajedničkih razgovora mogućnost pohađanja satova suvremenog plesa i kineskih klasičnih plesova i kod učitelja iz suprotnog tima. Tek je u završnoj fazi kampa kada su svi polaznici sudjelovali kao izvođači zajedničke plesne koreografije (koja je izvedena za svečano zatvaranje Festivala tradicionalnih i folklornih plesova u Százhalombatti) bilo moguće realizirati transkulturalnost i međusobno razumijevanje i to je bio vidljiv rezultat uspješne suradnje. Komunikacija između sudionika kampa, a osobito među plesačima nastavila se i dalje, do danas putem elektronskih i tehnoloških medija, te međusobnih posjeta u rodne gradove.
Za uspješnost provedbe ovakvih međunarodnih umjetničko-kulturalnih projekata potrebna je vješta organizacija i pronalaženje rješenja u ostvarivanju temeljnih postavki i ciljeva. Plesna umjetnost i pokret kao neverbalni govor u svojoj srži prelazi kulturalne različitosti, a umjetnički angažman za postizanje cilja nudi metode za međusobnu suradnju. Kroz tri tjedna suživota svi sudionici su predstavljali svoj kulturni identitet, navike i običaje, ali su isto tako dobili uvid u kulture ostalih sudionika. Na temelju iskustva 4. Međunarodnog ljetnog plesnog kampa možemo zaključiti da su inicijative za ovakve vrste projekata dobar temelj za stvaranje budućih suradnji i razmjene vještina i znanja u polju plesne umjetnosti. Održavanje koraka sa svjetskom plesnom scenom osobito značajno za umjetnike suvremenog plesnog izričaja.
© Martina Terzić, PLESNA SCENA.hr, 22. veljače 2019.
osnivač, organizator i voditelj Shi Bo
producentica Qiu Lin
fotograf Hangyu Ji
snimatelj Woo Yinjun
interpretatorice Anna Yao i Wenjun Tan
kineski klasični plesovi Tan Hao, Ding Lin, Wang Peng (Kina)
suvremeni ples: Olga Žitluhina (Latvia), Sylwia Hefczynska-Lewandowska (Poljska), Ferenc Fehér (Mađarska), Martina Terzić / Martina Tomić (Hrvatska)
istarski narodni plesovi Koviljka Marečić i Branimir Šajina (Hrvatska)
mađarski narodni plesovi Nóra Szűcs i Dávid Dudás (Mađarska)
organizacija u Hrvatskoj: Mediteranski plesni centar Svetvinčenat; producentice Petra Glad Mažar, Nina Križan, Goranka Perković
mađarski producent i organizator József Szigetvári
