Plesna scena.hr

Kazališni potencijali vertikalnog plesa

Histeria Nova / Teatar novog pokreta, Zagreb: Equilibrium, autorica Marija Šćekić

• 
  
  „Marija Šćekić krenula je u silno privlačan izazov – otkrivanje osjećaja tijela u zraku.“ napisala sam 25. veljače 2011. zabilježivši na Plesnoj sceni izvedbu njezine Male tragedije. To je bila priča o tihoj smrti male ptice. Marija Šćekić nastupila je sama uz konstrukciju dvojice alpinista i riggera (iz Gorske službe spašavanja) koji su kao nevidljiva druga strana užadi omogućili njezino trajanje u zraku, tragičan let prije konačnog pada. Rijetko beskompromisna umjetnica Marija Šćekić je nakon tog rada, koji je zapravo bio prvi projekt vertikalnog plesa u Hrvata, nezadovoljna uvjetima suradnje, odustala od Plesnog centra i Zagreba i nestala iz obzorja hrvatske plesne scene. U srpnju 2014. u okviru programa 15. festivala plesa i neverbalnog kazališta u Svetvinčentu prisustvovala sam začudnom zračnom plesu. Visoko na zidovima Kaštela, neosjetljive na zakone gravitacije, kretale su se dvije lepršave plesačice talijanske skupine Il posto Vertical Dance (u crvenom i sa štiklama) kao da im je to omiljena (vilinska!) zabava na večernjem izlasku.
  
  U međuvremenu se Marija Šćekić našla (i pronašla) na velebitskim stijenama. Osmislila je i provela autorski projekt Vrata Velebita, koji je objedinio njezinu inačicu vertikalnog plesa i fascinantnu prirodnu scenu Nacionalnog parka Paklenica. Uskoro je, u prosincu 2015. njezina organizacija Histeria Nova postala članicom velikog međunarodnog razvojnog projekta pod nazivom VDF (Vertical Dance Forum) čiji je osnivač Fabrice Guillot, koreograf i umjetnički direktor Cie Retouramont iz Francuske, a u rujnu 2018. u Zadru je održan veliki skup svih članica s radionicama i predavanjima sa željom promidžbe nove umjetničko-sportske forme. (Jedna od članica VDF-a je i Wanda Moretti, koreografkinja čiji smo rad vidjeli u Svetvinčentu.) Tom prigodom je Histeria nova – Teatar novog pokreta producirala dokumentarni film Nove forme – novi prostori koji je prikazan kao prvi dio programa organiziranog na sceni KUC-a Travno 24. veljače 2019.
  
  Nakon vrlo atraktivnog i zanimljivog dokumentarca izvedena je plesna predstava Equilibrium, koja je na neki način objedinila autoričina istraživanja prošlih godina: s jedne strane analizu prirodnog pokreta ljudskog tijela, unutar kojeg je razvidna fascinacija animalnom pokretljivošću (biomehanikom životinjskog kretanja bogato iznijansiranog kvalitetama pokreta), a s druge – potencijale vertikalnog plesa. Pritom koncentrirana i dubinski promišljena pedagoška aktivnost samostalne umjetnice implicira neprestano pretakanje iskustvene prakse u teorijske modele, s kojima Marija Šćekić argumentirano izlazi. Ovog puta ona u programske i promidžbene materijale uvodi zanimljiv pojam „sinetografa“ kao autora „sinetografije“ – scenske cjeline koja uključuje koreografski zapis tjelesnog pokreta, svjetla i zvuka.
  
  Atmosfera predstave je prilično tamna. Naziru se tri meka, opuštena, malo iznad poda plutajuća tijela, čiji je centar pupčanom vrpcom povezan s visinom, i jedan prazan snop prozračnih najlonskih niti. Scena kao da je živa, diše, otkucava, proizvodi prigušene intimne zvukove, šumove koji kao da su zvučna artikulacija tjelesnih transformacija. Plesačice se (Ivana Kragić, Kristina Lisica i Dora Župan), jedna po jedna, kako ih svjetlo lagano izvlači iz mraka, pokreću poput neobičnih marioneta. Njihova pažljiva artikulacija pokreta vodi u različite preoblike tijela koje je i ameba i fetus i neka animalna forma koja puzi, lebdi, kliže, visi naglavačke… Ali ta bića uvijek ostaju na uzici; koliko god njihova užad davala sigurnost i otvarala nove mogućnosti tjelesnog kretanja prostor je vidno ograničen i ipak – prizemljen. U taj njihov prostor samouvjereno i slobodno prodire Nikolina Komljenović (plesna umjetnica poznata po akrobatskoj vještini plesa na svili i uopće zračnom plesu) koristeći na svoj osebujan i siguran način i svoju vertikalu od sjajnih, živih flaksova. Kod nje je sve drugačije, precizno i oštrih linija. Ona kao da pokreće i vodi tajanstveni ženski ritual u mističnoj šumi, u kojem se stapaju u ravnotežu dva principa gravitacije i kretanja i dvije različite energije. Njezina je blistava lijana, poveznica s višim sferama, očigledno posebna i drugačija; čarobna jer kao da usporava vrijeme pokreta.
  
  Predstava je organizirana u nekoj varijanti ABA forme. Ulazak Nikoline Komljenović koji unosi nemir u mirni balans vremena/prostora je u sredini predstave i rezultirat će kidanjem veza, odnosno na kratko oslobađanja od pupčanih vrpci – ali to neće donijeti ništa bitno ili izražajno novo za plesački trio, kao da se iscrpljeni potencijali pozicije ni na nebu ni na zemlji prenose i dalje, dubinski upisani u memoriju tijela te je dramaturški očekivan jednostavan povratak na početnu situaciju uspostave ravnoteže tijela i prostora.
  
  Teatar novog pokreta Marije Šćekić tako je započeo edukaciju nove vrste plesača, načeo temu nove tjelesnosti i krenuo u novu avanturu kazališne primjene vertikalnog plesa.
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENa.hr, 28. veljače 2019.
  
  Equilibrium
  ideja i sinetografija(©) Marija Šćekić
  izvode: Ivana Kragić, Nikolina Komljenović, Kristina Lisica, Dora Župan
  glavni rigger Ivan Jurković, pomoćni rigger Milan Terman, voditelj svjetla Saša Bogojević, produkcija zvuka Predrag Ćosić, snimateljica Čejen Černić, kostimografija Mihaela Gregov, hairstyling Sabina Miočić Petko, fotografija Marko Dimić, grafičko oblikovanje Tomo Gavranović

Piše:

Maja
Đurinović