
U Zagrebačkom je plesnom centru 7. i 8. ožujka premijerno izvedena predstava Transformers. Autori i izvođači predstave Ida Jolić i Marin Lemić uobličili su u plesnu predstavu svoja istraživanja kako se dva tijela, koja definiraju kao dva ne u potpunosti definirana entiteta, mijenjaju i preobražavaju kada potpadnu pod međusobni utjecaj. Pitanje mogu li se iz tek puke tjelesnosti iščitavati potrebe i htijenja drugog tijela te uspostaviti neupitna komunikacija zrcaljena u vlastitom transformacijskom procesu glavna je tema ove koreografije.

Predstava počinje posvemašnom odvojenošću dvoje plesača. Svatko od njih, zatvoren u svom svjetlosnom konusu, vrlo polagano počinje graditi svoj tjelesni jezik. Kako se maglovita svjetlost raspada, na podu preostaju samo svjetlosni krugovi koje zadržavaju plesače da ostanu vjerni svom tjelesnom kodu. Polagano proširujući kretnje i izvan svjetlosne granice, plesači neminovno pretapaju svoje svjetlosne granice i stupaju u vrlo opreznu interakciju. Infinitezimalnim pomacima koji podsjećaju na gotovo animalno njušenje plesači polako prelijevaju svoje kretanje jedno na drugo.
Komunikacija se zatim koncentrira na neverbalnu facijalnu mimiku u kojoj plesači srebrno obojenih lica izgledaju poput grotesknih maski. Neverbalna komunikacija zatim skokovito dobiva i svoju vokalnu dimenziju: naime glasovi na nekom imaginarnom jeziku podebljavaju grčevite pokrete tijela u nadmetanju. Napetost koja raste među plesačima dovodi do neke vrste svađe u kojoj glas prati tenzije tijela pa se doima kao da plesači međusobno izmjenjuju uvrede na nekom imaginarnom jeziku koje publika gotovo razumije. Kulminaciju tog dijela predstave predstavlja spajanje glasa sva tri nivoa neverbalne komunikacije: glasa, tijela i facijalne mimike. Iako pomalo zbunjuje pravokutna promjena dinamike predstave, prikazana u AB formi kojoj je pridodana vrlo kratka završna kadenca u kojoj se kretanje jednako tako dinamički skokovito smiruje u zajedničkom odlasku plesača, njihova koncentrirana, vješta i dojmljiva energija pridobila je pažnju publike.
Čista i jasna kostimografija koju su plesači izabrali te njihova srebrno namazana lica brišu svaku naznaku spola ili rase plesača. Dramaturška podrška Ivane Slunjski pomogla je da plesači podignu preispitivanje neverbalne komunikaciju na potpuno apstraktnu razinu istražujući koliko se unutar neprekidnih transformacija kojima je tijelo podvrgnuto uslijed unutarnjih impulsa zrcali i usvaja prisutnost nekih drugih isto tako promjenjivih entiteta. Zvučna podloga koju je oblikovao i izabrao Luka Gamulin nenametljivo prati zbivanje a svjetlosne intervencije naglašavaju kako izolaciju tako i međusobnu povezanost plesača.
Predstava je izvedena u okviru programa Koreospektar Zagrebačkog plesnog centra namijenjenog afirmaciji mladih plesnih umjetnika.
© Jasna Čižmek Tarbuk, PLESNA SCENA.hr, 22. ožujka 2019.

Transformers
autori i izvodači Ida Jolić i Marin Lemić
dramaturška podrška ZPC-a Ivana Slunjski, oblikovanje zvuka i odabir glazbe Luka Gamulin, fotografija Iva Korenčić, grafičko oblikovanje Iva Leustek, producent Ivan Mrđen
Projekt je podržan sredstvima Ministarstva kulture i realiziran u suradnji sa Zagrebačkim plesnim centrom unutar programa Koreospektar.