
Autorica predstave Strah Mirjana Preis uz koncept predstave potpisuje i koreografiju te izbor kostima i glazbe, a u izvedbi sudjeluju plesači Ana Vnučec, Sintija Kučić i Šimun Stankov. Izbor iskusne Ane Vnučec uz dvoje mladih plesača s netom završenom plesnom akademijom pokazao se kao vrlo dobra kombinacija, ponajprije zato jer je mladenačkoj energiji i recentnom, ujednačenom rječniku pokreta ovih mladih ljudi suprotstavila ne manje snažnu ali zreliju i smireniju, staloženu izražajnost starije kolegice. I ovaj je put koreografkinja posegnula za svojom (više puta) okušanom metodom nizanja koreografskih brojeva osmišljenih na različite uspješnice klasične glazbe (poput Ljeta ili obrade za gudački kvartet Dvořákove pjesme Tako me je učila moja mati) pa sve do dopadljivog suvremenog tonskog sloga, unutar kojih se istražuje i ispituje fenomen straha.

Koncept predstave postavljen je tako da se ne dodjeljuje jednom plesaču samo jedna uloga već se on, unutar različitih plesnih cjelina može okušati u iskazivanju više različitih vrsti strahova, npr. straha od samoće, kukaca, neke neimenovane velike opasnosti, drugih ljudi itd. Stalna tenzija prisutna u svim dijelovima predstave, nažalost nema povremenih trenutaka predaha u nekoj svojoj suprotnosti, pa se tako gubi na dinamici predstave. Naime, nema laganijih, opuštenijih dijelova predstave koji bi kontrastirajući potencirali prisutnost tjeskobe i nelagode. No bez obzira na nepostojanje dinamičke raznolikosti neprestana izmjena plesača i njihova dobro odmjerena sola, dua i trija održavaju izvedbu živom i plesno zanimljivom.

Izvrsna je izvedba Ane Vnučec koja je u svojoj plesački najzrelijoj fazi; jednostavnom plesnom sekvencom koja se diminuirano i augmentirano ponavlja kroz jednu jedinu dijagonalu te svaki put završava kucanjem po zatvorenim vratima koja se nikad neće otvoriti duboko je dirnula publiku. Kao kontrast tome slijedi isprepleteni, razigrani duet Sintije Kučić i Šimuna Stankova u kojemu plesači vješto izbjegavaju dotaknuti jedan drugoga i tek u ponekom naskoku uspostavljaju potpuni tjelesni kontakt. Nadalje koreografkinja se odlučila za neka konvencionalna i manje riskantna rješenja primjerice pridruživši suvremenoj glazbi pravocrtno gibanje s naglim promjenama smjera koje stvara neku vrst grafičke plesne likovnosti.
S obzirom na naslovom istaknutu temu predstave može nam se učiniti da joj možda nedostaje jačih izljeva emocija, no opasnu i napetu atmosferu je svjetlima dobro pojačao i dočarao Marino Frankola.

Zahvaljujući izvrsnoj izvođačkoj tehnici plesača postignuta je željena atmosfera, iako nije u svim scenama uvijek sasvim jasna poveznica sa temom straha. (Kao u sceni koja vizualno podsjeća na animirani film Satiemanija u kojoj je dim cigarete Ane Vnučec jedina pokretna slika.) Međutim jasan koreografski koncept ostalih scena i koreografsko umijeće autorice pridonijeli su ugodnoj i estetski lijepo oblikovanoj plesnoj predstavi.
© Jasna Čižmek Tarbuk, PLESNA SCENA.hr, 5. travnja 2019.
(tekst se odnosi na repriznu izvedbu održanu 27. ožujka 2019. u ZPC-u)
Strah
koreografija, koncept, izbor kostima i glazbe Mirjana Preis
premijera 15. prosinca 2018.
izvode: Ana Vnučec, Sintija Kučić, Šimun Stankov
oblikovanje svjetla Marino Frankola, fotografija Neven Petrović, fotografija plakata Šimun Stankov, grafičko oblikovanje Sara Pavleković Preis
Predstava je realizirana potporama Ministarstva kulture RH i Gradskog ureda za kulturu, u suradnji sa SSP-om i ZPC-om.