Plesna scena.hr

Bilježenje gledanja

Sodaberg koreografski laboratorij, Zagreb: Koreografska fantazija br. 3, autorica Marjana Krajač

• 
  
  Koreografska fantazija br. 3 Marjane Krajač premijerno je izvedena u svibnju 2018, u Zagrebačkom plesnom centru kao in-situ izvedba za petoro plesača (Filipa Bavčević, Marin Lemić, Silvia Marchig, Sara Piljek, Nastasja Štefanić) a izvodi se, riječima autorice „u susretu sa Sonatama i interludijima za preparirani klavir skladatelja Johna Cagea, u srazu elemenata unutarnje i vanjske arhitekture“. Tijekom ožujka 2019, odvile su se ponovljene izvedbe ovog koreografskog rada uz niz razgovornih programa koji su se vezali na samu predstavu, kao i na ostale radove Marjane Krajač.
  
  Koreografska fantazija br. 3 u ovom bloku odvijala se, kao i premijerno u Bijelom studiju ZPC-a, vizualno upečatljivom prostoru omeđenom ogledalom, rešetkom svjetala, snažnim potezom stuba i staklenim prolazom na vrhu koji se otvara prema prirodi i arhitekturi Gornjeg grada. U toj agresivnoj bjelini multipliciranoj ogledalima, autorica smješta svoju procesnu koreografiju, koja se izvodi četiri dana za redom, a sve u poslijepodnevnim satima, hvatajući prirodnu promjenu svjetla.
  
  Koreografska građa, svedena je na nekoliko temeljnih elemenata, koje plesači tijekom jednosatne izvedbe variraju, rastvaraju, re-konfiguriraju, uspostavljaju u odnose jedni s drugima i s prostorom. Ti elementi, kao što je otvaranje nogu u prekriženu poziciju – baletnu 5., ispružene ruke s otvorenim dlanovima, snažni izbačaji nogu i skokovi, redom zahtjevni plesački elementi, obavijeni su izuzetnom senzitivnošću kojom ih plesači iznose u prostor i vrijeme.
  
  Publiku dočekuju plesači kao jake vertikale razmještene po prostoru, snažne prisutnosti i koncentracije, bez komunikacije s publikom. Sam protokol ulaska, snažni grafizam situacije, mali broj i izloženost gledatelja, stvara dojam napetosti gotovo napregnutosti situacije. Rad na elementima, kao neprekidni tijek koreografskih mogućnosti ili multiprezentnost re-konfiguracija unutar restriktivnog leksika, manifestirana kroz pet različitih korporealnosti, stvara doživljaj volumena vremena u kojemu značenje mikro i makro razina ovise o pogledu odnosno interesu samog gledatelja.
  
  S obzirom na blizinu gledatelja i mali prostor te otvorenu strukturu, predstava je to koju se ne može vidjeti u totalu i koja neprekidno izmiče obuhvatnosti pogleda. Zato otvara brojne druge zone doživljaja, uronjenosti gledateljskog sudjelovanja. Propozicija ograničenog i rigoroznog koreografskog materijala, okreće izvedbu prema tradicionalnom pojmu virtuoznosti, plesačke discipline i prepoznatljivosti plesnog pokreta. Ta propozicija u kontrastu je s ne-fiksiranom koreografijom i izloženim procesom koji se odvija u osluškivanju plesača i njihovim reakcijama na prostor i energiju drugog, što proizvodi povremene snažne kovitlace zajedničkog kretanja, nepredvidive stanke, rijetke i zato dragocjene dodire, kao i solo dionice koje izranjaju iz mnoštva. Unutar te slike koja cirkulira prostorom, na gledatelju ostaje da vidi sve ono što ostaje u mogućnosti, što se moglo dogoditi, a nije, što je propušteno, što se odvilo kao slika u ogledalu.
  
                                        ////
  
  Koreografska fantazija br. 3, snažno je gledateljsko iskustvo u koje se ulazi iz vreve radnog dana, a koje se odvija u radnom plesačkom prostoru, kao izuzetno jaki vizualni i kinetički prijenos. Kao takva, ona izlazi iz okvira konvencije plesnog kazališta pa u slijedu ovog teksta prilažem bilješke gledanja tijekom tri izvedbe i razgovora.
  
  - ulazak u bijeli prostor, hladno
  - jaki vizualni oblik
  - linije tijela, linije prostora
  - mehanika kretanja, prostor između, izeđu plesača, između linija, između tijela i prostora
  - igra unutar prostora, igra plesača jedna je realnost, dodir sa zidovima, sa ogledalom, kolaps je te realnosti u dokumentarno
  - ulazak skokova u koreografiju – pomak u vremenu (kako se odnose? kako se odnose unutar grupe, unutar vremena, unutar prostora?)
  - forme i dodiri
  - koja je funkcija distanci u ovom radu? ograničeni prostor dvorane koji se odražava i multiplicira ogledalima, otvara se kroz gornje prozore-vrata, dijagonala pogleda koja seže do Gornjeg grada. Pokret koji počinje malom rotacijom kukova, produžuje se kroz pogled gledatelja do točke horizonta.
  - kako kao gledatelj primati koreografiju? Kadriranjem pogledom ili u totalu? Osjetilno, osluškujući?
  
  senzitivni formalizam
  
  - koja je vrsta pogleda plesača? Kako vide prostor, kako vide vlastitu izvedbu u ogledalu i publiku ispred ogledala?
  - ništa ne uznemiruje formu? Kako je se osjeća? Kako diše?
  - kako se balansira arhitektura – forma – tijelo – energija – slike – publika, unutar jednog prostora? Kako publika apsorbira energiju koja se izvija?
  - fantazija – gledati mimo događaja, kroz prostor, kroz senzitivnost, kroz glazbu, kroz, a ne u
  
  Ovo je predstava koje se ne može vidjeti u totalu.
  
  - kamera u prostoru, ovo je zapravo filmski set? Publika koja igra ulogu publike kako bi izvedba igrala izvedbu. Finalna izvedba dogodit će se montažom snimljenog, finalna publika...?
  
                                          ////
  
  Iz nepotpisanih bilješki plesača (popratni materijal iz programske mape predstave)
  25.4. Fantazija
  Sentient, -sentience, -subjektivnost, -istočna filozofija: bića koja osjećaju, -experience and nečitljivo the stimuli, -prostor: tekstura prostora, geometrijski prostor, senetience prostor, -skale – s, m, l, u raznim aspektima, -Što je s frontalnošću? Što s formama?
  
  - Gdje smo s tijelom danas? 2. Navikavanje na prisutnost drugih? 3. Prostor u kojem se nalazimo?
  - PLES: prostor i odnosi. 2. PLES: zid, pogled (gaze) -V. pozicija
  - HOD: težina iznad stopala, aktivno, raspad, ruke slobodno.
  - penché, otvaranje kukova, gaze, battement, međuprostor, dozvoliti tijelu da te vodi
  - spirale, relevé, passe, ruke-dlanovi
  
                                       ////
  
  Ono što je bilo izvedeno je dijalektika, između izravne linije i neizbježnog, promjene koje nastaju u proizvodnji stvarnog svijeta…
  (What was being performed was a dialectic, executed in time, between the ideal of a stright line and the inevitable, alterations that arise in a real world production…) iz popratnog materijala predstave, cit. iz: The Tower and the Line: Toward Geneology of Minimalism, Branden W. Joseph, 2007.
  
  © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 19. travnja 2019.
  
  Koreografska fantazija br. 3: Otvoreni procesi
  premijera: 29. svibnja 2018.
  autorica i koreografkinja Marjana Krajač
  izvedba: Filipa Bavčević, Marin Lemić, Silvia Marchig, Sara Piljek, Nastasja Štefanić, glazba John Cage Sonate i interludiji za preparirani klavir, obrada zvuka Višeslav Laboš, fotografija Tjaša Kalkan, grafičko oblikovanje Valentina Toth
  produkcija: Sodaberg koreografski laboratorij,
  Predstava je nastala u suradnji Zagrebačkog plesnog centra, umjetničke organizacije Sodaberg koreografski laboratorij te uz istraživanje Norveške kazališne akademije Sveučilišta Østfold u Fredrikstadu.

Piše:

Iva Nerina
Sibila