U potrazi za devadasi

Plesni kolektiv d_lc, Zagreb, i Zagrebački plesni centar: Ostatci / sjećanja, autorica Maja Drobac

  • Plesni kolektiv d_lc, Zagreb, i Zagrebački plesni centar: Ostatci / sjećanja, autorica Maja DrobacSpecifičnost umjetničke osobnosti Maje Drobac počiva na jedinstvenoj prožetosti profinjene duhovnosti i izražajnosti strogo normiranog pokreta klasičnog indijskog plesa bharatanatjama sa nemirom zapadnjačkog aktivističkog stava: neprestanim propitkivanjem i istraživanjem materijala. Fascinira taj intimni Istok u Maji, poetičan i simboličan, nježan, precizan i pažljiv u gesti, pogledu, stavu, kostimu, rekviziti, koji kao da kanalizira osjetljivu i uzburkanu buntovnu svijest suvremene angažirane mlade žene i umjetnice pretvarajući je u sveobuhvatnu mirnoću slaganja priče, u daljnju gradnju njezinog Mosta – „Za druge da ga prijeđu. Podijele iskustva. Vide svijet. Vide drugoga. Vide samog sebe. Jer vjerojatno svaki putnik umjetnik vjeruje da individualna odgovornost spram umjetnosti počiva upravo na tom mostu.“  (M. Drobac, Dalje od guruovih stopala, Plesna scena.hr)

    Predstava Ostatci / sjećanja dio je diplomskog rada Maje Drobac na studiju Antropologije te studiju Etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (pod mentorstvom dr. sc. Sanje Potkonjak i dr. sc. Nevene Škrbić Alempijević) čija je tema istraživanje izumrle kulture devadasi – urušavanje povijesnog i društvenog statusa plesačica i svećenica koje su činile specifičnu kastu najobrazovanijih i najprofinjenijih žena Indije koje su kao odabranice bogova, između ostalih sakralnih dužnosti stoljećima čuvale i prenosile tradiciju bharatanatjama. A bharatanatjam je složena umjetnost u čijem je temelju ples; plesna drama koja uključuje glumu, glazbu, poeziju, boju i ritam,  koja „ne govori samo osjetima“ nego se „obraća ponajprije duhu“ (kako Ana Maletić u svojoj Povijesti plesa starih civilizacija / Azijske plesne tradicije / MH, 2003./ prenosi objašnjenje indijske plesne umjetnice Rukhmini Devi).
    Plesni kolektiv d_lc, Zagreb, i Zagrebački plesni centar: Ostatci / sjećanja, autorica Maja Drobac
    Početak propadanja tradicije devadasi poklapa se s kolonizacijom Indije i gubitkom moći indijskih vladara koji su bili zaštitnici i pokrovitelji hramova. Zapadni mentalni sklop uz bahatu superiornost, dakle neznanje i nerazumijevanje, simplificiralo je i banaliziralo nepoznatu kulturu, te su svi indijski plesovi prepoznati kao egzotična erotika a sve plesačice (one hramske kao i ulične) izjednačene kao prostitutke pod nazivom devadasi. (Portugalska inačica bajadera / balleidera = plesačica također izjednačuje obredne ili profesionalne plesačice i prostitutke. Posve u skladu sa tradicijom zapadne civilizacije grešnog tijela kao tamnice duše….) Kao takve su i proganjane i zabranjivane, te im se gubi razlikovna vidljivost iako današnje ulične plesačice i prostitutke devadasi koje žive u zastrašujućim uvjetima i prave posljednje devadasi koje su preživjele u sjeni čuvajući bharatanatjam čine dvije paralelne plesačke sudbine.

    Predstava Ostatci / sjećanja izvodila se sredinom travnja 2019. (u drugom nizu od tri izvedbe)  u intimnom, zapravo, moglo bi se reći pomalo i skučenom prostoru Medijateke Zagrebačkog plesnog centra. Jedna od dvije suautorice, Maja Marjančić zabilježila je tijekom procesa rada na predstavi: „Razmišljam o tome da svaki prostor u kojem ćemo izvoditi pretvorimo u svetište sa svim predmetima koji čine ostatke i potiču sjećanja. Neka analogija s Devadasi ženama i hramovima u kojima su one vršile obrede. Dakle posvećeno mjesto kao poprište sjećanja.” Tako je publika puštena u malo, intimno svetište Maje Drobac, plesne umjetnice i istraživačice kojoj je „kao praktikantici bharatanatjama, usađena dužnost za istinom. Za prenošenjem tuđih priča koje imaju svrhu pokucati na vrata svijesti gledatelja, na suptilan način pokrenuti ga na promišljanje vlastitih postupaka i ljepote spram svemogućeg.“ (Maja Drobac, Dalje od guruovih stopala, Plesna scena.hr) Tragajući za izgubljenim prostorima slobode brušenja plesne umjetnosti devadasi koje su u jednom razdoblju ljudske povijesti na jednom dijelu planete imale rijetko povlašteni status, Maja Drobac izlaže i potiče svoja sjećanja na doživljaj Indije i učenje bharatanatjama. Ona tijekom izvedbe, uz tehničku podršku suautorica, predočuje svoje predmete, razmišljanja, (i glazbenu) literaturu, plesne sekvence, ritual oblačenja kostima…  Svjedočeći znanje i suosjećanje ona istovremeno bilježi i tragičnu sudbinu plesnih antipoda devadasi.
    Plesni kolektiv d_lc, Zagreb, i Zagrebački plesni centar: Ostatci / sjećanja, autorica Maja Drobac, vizual predstave, autorica vizuala: Ana Coban
    Deborah Hustić, također suautorica, definirala je cijeli zajednički proces preoblikovanja sjećanja u izvedbu kao „sebefragmentiranje“: „Tekstura materijala, zvuk ruke koja struže po zidu ili drvu, meko šuštanje tekstila, škripanje bose noge na plesnom podiju, igra svjetla, plinska boca hakirana u bubanj, projektor i sintesajzeri progovorili su jezikom fragmentacije identiteta i potrage za prošlošću (…) Poput istraživača s glavom nagnutom nad mikroskopom, uz poštovanje prema ženama čije sudbine nisu određivale njihove želje i strasti, Maja pleše (…) neumorno pokušavajući dohvatiti prošlost koja samo naizgled blijedi, a zapravo je neodvojiv i dubok dio njezina identiteta. (…) Jer što je drugo čovjek u svojoj potrazi za smislom nego iskustveno raznoliko i fragmentirano biće.“

    Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 17. svibnja 2019.

    Ostatci / sjećanja
    autorica Maja Drobac
    suautorice Deborah Hustić i Maja Marjančić
    suradnja Plesni kolektiv d_lc i ZPC 

Piše:

Maja
Đurinović

kritike i eseji