Plesna scena.hr

Novi potomci i bezvremeni divovi

4. Festival Inkluzivne scene, Rijeka, 10. – 14. lipnja 2019.

• 
  
  Festival Inkluzivne scene održava se u Rijeci četvrti put zaredom u organizaciji Plesne grupe Magija koja djeluje kroz Udrugu osoba s cerebralnom i dječjom paralizom Rijeka pod umjetničkim i organizatorskim vodstvom plesnih umjetnica i edukatorica Gordane Svetopetrić i Sanje Josipović. Festival je fokusiran na okupljanje plesnih grupa koje rade inkluzivno, odnosno na izgradnji profesionalnog koreografskog i izvedbenog prostora za plesače standardnih i ne-standardnih mogućnosti. Ovogodišnja trodnevna edicija festivala pokazala je širok raspon projekata kojima se razvija to polje, i kroz pojavu novih koreografskih i izvođačkih lica rast od pojedinačnih inicijativa prema mogućoj strukturiranoj sceni.
  
  Prvi dan Festivala donio je premijeru predstave Potomci, divovi, bogovi Petog ansambla, projekta Grada Rijeke koji se provodi u partnerstvu s HNK Ivana pl. Zajca i suradnji s Centrom za odgoj i obrazovanje Rijeka. „Peti ansambl proizašao je iz potrebe da se kroz suradnju institucija okupe mlade, drugačije sposobne osobe, koje će kroz edukaciju u polju izvedbenih umjetnosti stasati u umjetnički ansambl te dugoročno proizvoditi kvalitetnu i uzbudljivu izvedbenu umjetnost.“ Tako taj projekt uključuje 26 mladih sudionika koji su prošli kroz cjelogodišnji edukativni program sastavljen od plesnih, glazbenih i glumačkih radionica, proces koji je svoj finale doživio 10. lipnja na Velikoj sceni HNK-a Ivana pl. Zajca. Koordinatorice tog izuzetnog programa su plesna autorica, edukatorica i predsjednica Udruge Down 21 Mila Čuljak, Nataša Bačić edukacijska rehabilitatorica te dramaturginja Nataša Antulov, a umjetničko-edukacijski tim čine i Jelena Lopatić, Aleksandra Stojaković Olenjuk, Damir Orlić, Valentina Lončarić i Helvecia Tomić. U Potomci, divovi, bogovi na scenu izlaze gotovo svi sudionici ovog projekta – polaznici i edukatori te kolektivno grade prostor izvedbe kao čin duboke investicije u zajedništvo, brige o svakom pojedinom članu, proslave komunikacije, različitosti, životnosti.
  
  Predstava je oblikovana kroz niz jednostavnih koreografskih i režijskih strategija koje drže grupu u zajedničkom kretanju i iz kojih izlaze plesačke, glumačke i pjevačke dionice kojima upoznajemo bogatstvo unutarnjih svjetova i skrivenih istina izvođača, kroz improvizirane dijaloge, plesačke erupcije neočekivanih logika i iznimne pjevačke istupe. Od samog ulaska gotovo tridesetočlanog ansambla, sa scene emanira silovita energija koja preplavljuje gledalište, a izravnost obraćanja i euforična radost samog čina dijeljenja izvedbe, otvara sve sudionike prema kolektivnoj katarzi, redefinirajući prostor kazališne scene i dajući mu novi smisao, istovremeno arhaično ritualni, i vrlo izravno politički aktivan. Valja napomenuti da je taj projekt financiran kroz Europski socijalni fond – OP Učinkoviti ljudski potencijali, sustavu notornom po groteskno pre-reguliranoj administraciji kojom se guši svrha samog fonda i koja time u startu odbija priličan broj važnih projekata. Peti ansambl, probivši se na sreću kroz labirinte organizacije i produkcije, koherentnom vizijom edukacijskog, umjetničkog i društvenog rada, pomaknuo je brojne granice, koje bi svi dionici ovog projekta morali zajedničkim snagama održati trajno otvorenima.
  
  Drugi dan festivala, a u suradnji s Hrvatskim institutom za pokret i ples i Tjednom suvremenog plesa, donio je gostovanje švicarske skupine BewegGrund, zanimljivom i po suradnji s Plesnom grupom Magija na način da su dvije plesačice uključene u izvedbe kroz trodnevni proces. Predstava One at a time prema najavnom materijalu „prati fizičko načelo lančane reakcije u kojem izvođači stvaraju grupnu dinamiku u kojoj individualnost ostaje prisutna dok se istovremeno sjedinjuje u kolektivno tijelo. U interakcijama između izvođača, kazališnog prostora i publike, razlike se pojavljuju i nestaju, nalaze se u središtu pozornosti i izmiču jedna drugoj.“
  
  Zagrebačka izvedba na Tjednu suvremenog plesa 11. lipnja (riječku 13. lipnja nažalost nisam vidjela) pokazala je vrlo zanimljivu i moćnu grupu izvođača, i sistem ulančavanja tijela, pokreta i pitanja koji polako gradi svoj potencijal i otvara različite izvedbene mogućnosti interakcija, duhovitosti, osobnih performativnih iskaza, a ponovnim izvedbama zasigurno dobiva na gustoći teksture.
  
  Završni dan, 14. lipnja donio je program kratkih radova koji je počeo s prezentacijom Uhvati film festivala, međunarodnog festivala kratkih filmova kojeg realiziraju Spirit iz Rijeke i Parnas iz Novog Sada. Slijedile su dueti IMRC kolektiva Lemia i Moja druga Plesne grupe Magija. Značajan pomak u programu radovi su mladih koreografkinja: studentice Plesnog odsjeka ADU-a u Zagrebu Anike Cetine u suradnji s plesačicama Magije, dugogodišnje članice Magije Tamare Bračun u suradnji s plesnim umjetnikom Zvonimirom Kvesićem i Ivone Križić s plesačicama Udruge gluhih i nagluhih Ugin iz Rijeke. Gledajući ove koreografske početke, bitno je iščitati potpuno različite pristupe koreografiji i izvedbi, ali i različite pozicije unutar strukture plesne scene – s jedne strane studentica visoko profesionalne akademske institucije koje je stasala unutar ozračja riječke inkluzivne scene, zatim plesačica koje se kreće pomoću invalidskih kolica i koja odlučno gradi svoju edukacijsku i autorsku praksu te članica udruge koja unutar rada Magije istražuje mogućnosti plesnog izričaja.
  
  Dok umrežene EU kolege grade ozbiljne sisteme kojima se kreće daleko „onkraj inkluzije“, i sustavno umjetnicima s invaliditetom omogućuju adekvatne edukacijske i produkcijska potpore, ti kratki autorski počeci i eksperimenti, ukazuju na moguće nove poetike i strukture koje, uz podršku i prepoznavanje razvojnih resursa mogu u budućnosti značajno obogatiti kazališnu i plesnu scenu.
  
  © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 19. lipnja 2019.

Piše:

Iva Nerina
Sibila