Predstava Studija za suvremeni ples (nastala u koprodukciji sa Zavodom Mirabelka i Zagrebačkim plesnim centrom) Conversation Pieces poljske koreografkinje Magdalene Reiter (koja već niz godina živi i djeluje u Ljubljani kao plesačica, koreografkinja, pedagoginja te umjetnička voditeljica VIBRE – Međunarodne ljetne plesne radionice i Zavoda Mirabelka) premijerno je izvedena 4. i 5. lipnja 2019. u sklopu 36. Tjedna suvremenog plesa. Magdalena Reiter je više puta gostovala kao predavačica na Odsjeku plesa ADU što je i bio jedan od povoda da se s njom produbi suradnja, a u Studio za suvremeni ples uključe netom završeni mladi plesači.
Conversation Pieces nastali su nadahnuti istoimenim kiparskim ciklusom španjolskog kipara Juana Muñoza i preispituju odnose koji se stvaraju pozicioniranjem ženskog tijela u prostoru. Predstava ispituje dihotomiju između prikazivanja žene kao objekta u očima drugih i posebnosti svakog pojedinog ženskog bića. Plesačice pokrivenih lica u sivo-ružičastim poluprozirnim kostimima (kostimografkinja Ana Savić Gecan) ulaze jedna po jedna na scenu; zauzimajući skulpturalne pozicije dozvoljavaju publici da ih polako razgledava. Izlažući se pogledima i same usmjeravaju svoj pogled na slijedeću plesačicu koja ulazi stvarajući međusobne arhitekturalne odnose koji bude asocijacije nekih socijalnih interakcija. Zapravo, uz prigušenu rasvjetu Marina Frankole i ambijentalnu glazbu Nenada i Alena Sinkauza, teško se oteti dojmu, ugođaju nekog čudnog orijentalnog harema u kojoj je žensko tijelo poželjan a ujedno nedodirljiv estetski objekt.
Nažalost ples nadahnut skulpturalnošću gubi dinamiku te postaje statičan i monoton što je dramaturginja Vedrana Klepica nastojala razbiti nizanjem nepovezanih scena poput kratkih plesnih monologa kojim se naizmjenično plesačice predstavljaju, ili scene grupnog disanja iz kojeg se izdvaja samo jedna plesačica kratkotrajnim ispadanjem iz grupe ili pomalo okrutnim duetom plesačica koje si međusobno povlače kožu i mišiće s lica i obnaženih tijela. Dekonstrukcija tijela do kostiju omogućava da se iz njih naizgled stvore neka nova moguća tijela kao na primjer tijela bez ruku prožeta nekom novom, vlastitom ontologijom.
Završetak predstave vraća se na skulpturalnost s početka, koja ovog puta uvodi sve plesače u više međusobnih socijalnih interakcija temeljenih na pogledu i na neki način zaokružuje predstavu. Iako idejno možda dobro zamišljena, jer tema Conversational Pieces i implicira niz nepovezanih scena od kojih su neki taskovi vrlo zanimljivo realizirani, nešto u dinamici i trajanju priječi da predstava zaživi kao povezana, potpuna forma. Izvrsne plesačice Studija za suvremeni ples Ana Vnučec, Dina Ekštajn, Martina Tomić i Ana Mrak potpomognute s, na audiciji odabranim mladim snagama Idom Jolić i Unom Štalcar Furač nisu, nažalost, uza sav trud uspjele u potpunosti premostiti taj problem.
© Jasna Čižmek Tarbuk, PLESNA SCENA.hr, 12. srpnja 2019.
Conversation Pieces
koreografkinja Magdalena Reiter
premijera 4. lipnja 2019.
izvode: Ana Vnučec, Dina Ekštajn, Martina Tomić, Ana Mrak, Ida Jolić i Una Štalcar Furač
dramaturginja Vedrana Klepica, kostimografkinja Ana Savić Gecan, skladatelji Nenad i Alen Sinkauz, scenograf Andrej Rutar, asistentica koreografkinje Lada Petrovski Ternovšek, oblikovatelj svjetla Marino Frankola, fotografija i video Neven Petrović
produkcija Studio za suvremeni ples u koprodukciji sa Zavodom Mirabelka i Zagrebačkim plesnim centrom u sklopu rezidencijalnog programa ZPC-a 2019.
partneri: Bunker, Ljubljana i Tjedan suvremenog plesa / HIPP
Predstava je realizirana sredstvima Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba, Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Ljubljane
