Plesna scena.hr

Turbulentna izvedba Koraljke Begović

Dance Inn festival 2019, Jesensko izdanje, Lauba, 28. i 29. rujna 2019.

• 
  
  Trideseti rođendan mnogi doživljavaju kao svojevrsnu prekretnicu iz mladosti u takozvani ozbiljan život. Tako je i Sabine Perry, porijeklom kanadska plesna umjetnica s trenutnom njemačkom adresom, upravo na pragu tridesete napravila svoj, s obzirom na naslov prilično dugovječan solo Pogreb za moje dvadesete (Funeral For My 20's). Riječ je o djelu nastalom još 2013. godine kojega je od tada izvodilo nekoliko plesačica, a među njima je i Koraljka Begović, čiju smo upečatljivu izvedbu imali prilike pogledati 29. rujna u Laubi, u sklopu jesenskog izdanja ovogodišnjega Dance Inn festivala.
  
  Kratak solo od otprilike pola sata očekivano je intenzivan, emotivno nabijen osvrt na turbulentno razdoblje dvadesetih, ispunjeno nesigurnostima, usponima i padovima, dokazivanjima, nepovratnom životnom energijom, eksperimentima, ljubavnim dramama, podbačajima. Sve je ovo zorno utjelovila i Koraljka Begović – kako u tijelu, tako i u gesti i izrazu lica. Obilujući, među ostalim, upravo grimasom poput izbuljenih, preokrenutih očiju i čeznutljiva pogleda ili gestama napetog pištolja, uzdignutog srednjeg ili kažiprsta, Pogreb za moje dvadesete ističe kvalitete glumstvenosti i preciznosti Koraljke Begović čija izvedba je najbolji dio ovog inače pripravničkog uratka Sabine Perry, oslonjenog više na glazbu, nego na koreografiju.
  
  Odjevena u jarko crvenu boju i s crvenim ružem na usnama, izvođačica suspreže energiju, tinjajuća je bomba dok se hvata za međunožje i tapka stisnutih, zapetljanih nogu sa sunčanim naočalama. Ekstatični trzaji i puzanje, miješaju se s pokušajima uspostavljanja ravnoteže, da bi prešli u mamurno teturanje i sudaranje sa zidovima. Dramaturški, solo je podijeljen na niz glazbenih klasika koji očekivano i komično prate izvedbenu situaciju, kao što je balada I'll Be Your Mirror The Velvet Undergrounda za vrijeme dok izvođačica nekontrolirano drhti, zatim Heaven Knows I'm Miserable Now The Smithsa, dok gubi tlo pod nogama ili pak srceparateljni duet Linde Ronstadt i Aarona Nevillea dok dramatično mijenja izraze lica pa ih ponavlja unatraške.
  
  Dance Inn festival pokrenuli su u Zagrebu plesna umjetnica Petra Hrašćanec i dramaturg Saša Božić. Specifičan je po takozvanoj pop-up formi, odvijanju u kratkim intervalima više puta godišnje i to na mjestima, manje uobičajenima, no ne i posve nepoznatima plesu, što je dobro za privlačenje takozvane šire publike, u čemu čini se i uspijevaju. Proljetna, jesenska i zimska izdanja smještala su se tako od 2017. u Teatru &TD, dok su surađivali s Ganz Novim Festivalom, a kasnije u KNAP-u i Gliptoteci HAZU.
  
  Dance Inn djelomično dijeli program sa zadarskim Monoplayem (također ga suorganizira Petra Hrašćanec), uz gostovanja istaknutih inozemnih i domaćih autora (Mette Edvardsen, Isabelle Schad, Yuval Pick, Matija Ferlin) i izvedbe vlastitih autorskih uradaka (Compass, Boli kolo, Vratiti nekoga kući). U petom su izdanju u Laubi programirali u dva dana, 28. i 29. rujna, osim navedenog sola Sabine Perry, još dvije predstave koje su ljetos već bile izvedene i na Monoplayu. Radi se o gostovanju brazilsko-francuskog autora Pol Pija s predstavom ECCE (H)OMMO (uskoro čitajte osvrt na Plesnoj sceni) te još jednoj od rijetkih izvedbi hvaljene Antigone Matije Ferlina, iz ciklusa Staging a Play.
  
  © Jelena Mihelčić, PLESNA SCENA.hr, 17. listopada 2019.
  

Piše:

Jelena
Mihelčić