Plesna scena.hr

Uzbudljiva izvedba ženskog glasa

Störlaut, autorica Jule Flierl

• 
  
  Störlaut je rad berlinske plesne umjetnice Jule Flierl nastao kroz njezino istraživanje arhiva Valeske Gert, točnije njezinih zvučnih plesova. Značenje riječi störlaut, prema najavnom materijalu predstave, „opisuje se kao zabrinjavajuća, uznemirujući glasna buka, zvuk loma – odolijeva nalaženju smisla, podriva sklad, trga aparate reda“. Jule Flierl o sebi kaže kako „piše i sudjeluje u povijesti zvučnog plesa, a njezino se istraživanje bavi nestabilnim odnosom plesača i njegova / njezina glasa“. Flierl radi sa somatskom metodom glasa nazvanom Lichtenbergerova metoda koja istražuje i anatomiju i imaginaciju u odnosu na frekvencije i pred-glazbeno zvučanje. Ta iznimno zanimljiva izvođačica i autorica zagrebačkoj je publici već poznata nastupom na Sounded bodies festivalu 2017, a u svojoj biografiji navodi suradnje s nekim od najutjecajnijih autora europskog recentnog plesnog kruga kao što su Meg Stuart i Martin Nachbar.
  
  Valeska Gert ikoničko je ime njemačke underground plesne scene 1920-ih, kraljica skandala, glumica, kabaretska izvođačica i plesačica, prva koja je uvela sintagmu zvučni ples, provokatorica i pobunjenica koja je svaki uspjeh pred širom publikom smatrala neuspjehom, a društvenu svakodnevicu toliko grotesknom da je jedini mogući ples – onaj groteskni. I dok su druge plesačice njemačkog ekspresionizma poput Mary Wigman svoj ples smatrale apsolutnim, gotovo mističnim, univerzalno ljudskim iskustvom izmaknutim iz društveno-političko konteksta, i otvarale škole kako bi širile i umnažale svoju plesnu praksu, Valeska Gert je otvarala barove i kabaree, u kojima je bivala u izravnom kontaktu s ljudima. Zanimanje za njezine radove i brojne tekstove u posljednje vrijeme stalno raste, tako nakon dugih godina marginalizacije Valeska Gert danas slovi umjetnicom koja je inicirala koncept zvučnog plesa, ishodišnom točkom ili prabakom performansa, inspiracijom ili bakom njemačke punk scene i feminističkom ikonom. Na našoj sceni treba spomenuti predstava Kabaret Valeska mlade glumice Nike Ivančić u režiji Edvina Liverića.
  
  Jule Flierl prostor u kome izvodi Störlaut oblikuje nepravilnim krugom od četiri male pozornice napravljene od praktikabala i jednog stolca. Na ulazu dobivamo tlocrt prostora s upisanim imenima kratkih performansa koji će biti izvedeni na svakoj postaji. Imena su Diseuse, Hysterie, Canaille, Coloratura, Baby, Pause i Death – poznati radovi Valeske Gert. Unutar tog prostora nalaze se brojni stolci i jastuci tako da publika slobodno i prilično gusto ispunjava prostor, a izvedba se događa između i vrlo blizu publike s povremenim interakcijama. Jule Flierl započinje tako da nanosi šminku na lice razmazujući crveno na usta i crno iznad očiju, približavajući se tako liku Valeske. Cirkulirajući kroz prostor nizom zvučnih izvedbi, fizičkih i govornih situacija Flierl razvija kompleksnu, snažnu, provokativnu i uznemirujuću izvedbenu situaciju, iz koje izranja snažno prisustvo skandalozne Valeske. No predstava nije portret ili biografija šokantnog života, nego je pristup izvedbenosti i vokalni pristup plesu Valeske Gert, koji suvremena autorica / izvođačica „ne reciklira nego kanibalizira“ odnosno tjelesno probavlja pa ponovo otjelovljuje na svoj način, ta razina koja je uznemirujuća, prijestupna, zazorna, drska, eksesivna i britko duhovita. „Niti gracija, niti skromnost, niti smirenost, niti elegancija, niti nevinost ne može biti pripisana njezinim izvedbama“ o Gert piše Luise Meier, dok Jule Flirel ozvučuje svoju tjelesnost razbijajući melodije u apsurdne kolorature, ulazeći duboko u disanje, gušenje, orgazmičke virskove, bizarne repeticije, groteskne dislokacije ili manifestne lamentacije: „I am the document, that I document, i am my own archive, i'm never innocent, bambambambam“ pjeva Jule – Valeska.
  
  Zanimljivo je da upravo taj neukroćeni, divlji, tjelesni ženski glas, dislociran od njegove funkcije prijenosnika jezika ili melodije, i gurnut u nejasne zone somatike i koncepta, a kroz slojevito uspostavljenu izvođačku praksu i autorski koncept izvođačice / autorice, i dan danas djeluje provokativno, inspirativno, radikalno, uzbudljivo. Predstava je popraćena zanimljivim razgovornim programom Plesoskop plesne teoretičarke i kritičarke Ivane Slunjski uz gosta Edvina Liverića te iscrpan razgovor sa autoricom.
  
  © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 15. studenoga 2019.

Piše:

Iva Nerina
Sibila