Plesna scena.hr

Samosvjesno i zajedno

Zagrebački plesni ansambl: Up & up / Gore, kor. Ferenc Fehér

• 
  
  Zagrebački plesni ansambl je 28. listopada izašao s premijerom i novom, pojačanom, pomlađenom, isključivo ženskom plesačkom postavom koju čine Margareta Firinger, Ivona Grubišić, Andreja Jandrić, Sintija Kučić, Gendis Putri Kartini i Jovana Zelenović. (Iskusna Petra Valentić je ovaj put ostala s druge strane rampe kao asistentica koreografa.) U tom smislu je predstava Up & up / Gore u koreografiji Ferenca Fehéra na neki način poligon za šest plesačica, potvrda njihove psihofizičke spremnosti da traju i ustraju u grupi. Iznimno je impresivan početak kad šest osebujnih, elegantnih mladih žena, zalizane kose u poslovnim odijelima (jednaki kroj ali u osobnom tonu uz lagane bijele bluze) u zajedničkom tempu, samosvjesno korača na poluprstima (što daje duhoviti dojam hoda na štiklama), odnosno neku začudnu kombinaciju modne revije androginskih figura i ženstvene vojne ophodnje. Kako prolaze tako se pred njima svjetlosnom intervencijom otvara prostor, a iza njih ostaje mrak. (I uopće je dojmljiva čista igra mraka i svjetla, geometrijsko slaganje svjetlosnih ploha, traka i kvadrata u kreaciji Saše Fištrića.)
  
  One mirno i snažno i sinkrono koračaju opisujući kvadrat, rubove prostora, da bi potom prodrle u centar. Grupa je dobar dio vremena sinkrona, precizna u nizanju sekvenci i repeticiji, a kada se i dogode ispadi, kao mali prosvjedi, iskazi osobnosti i bunta naspram čvrstog stroja koji u nekim periodima (potencirano glasnim zvukom) kao da melje sve pred sobom, pa tako i samoinicijativu – ostaje čvrsto pulsiranje koja zalutale uvlači nazad u zajednicu jednakih. Unutar sekvenci pokreta, prepoznatljivi su umeci od stiliziranih konkretnih detalja; neke geste i stavovi svjesno signaliziraju potku nekog radnog ili funkcionalnog, ali ženstvenog pokreta, što se u trenucima čini kao odjek antologijskog Rosas danst Rosas Anne Terese de Keersmaeker.
  
  Predstava se gradi, točnije nastavlja u nekoliko cjelina, moglo bi se reći i razvija u odnosu spram prostora i grupe ali u smislu ornamentike i na horizontalnoj razini. Promijene ritamskih matrica i zadanih obrazaca i njihovih varijacija ne donose veće uzbuđenje ili akumulaciju energije. One su samo malo drugačije u rješenju sekvence, u načinu pulsiranja, povezano uz zvuk. Skidanje sakoa kao najočitiji signal nečeg što bi možda moglo biti skidanje (društvenih, civilizacijskih) slojeva kao olakšavanje sapetog bića, stanjivanje postojećih opni, uz promjenu ritma koji kao da ide malo prema etnu ne donosi istinsku, tjelesnu promjenu u plesačicama. One ne dobivaju prostor za načete ispade, možda ga tek Jovana Zelenović uspijeva nakratko izvojštiti impresivnom eksplozivnom energijom. U principu nemate osjećaj da je jedna cjelina iscrpljena kad se prekida i prelazi na drugu i to ostavlja dojam neke praznine, neispunjenja. Iako sve zajedno nesumnjivo jest iscrpljivanje plesača koji bi na kraju trebali još ispustiti glas, krik, kao onaj iz pete izvučen i nutrinom ozvučen dah pri kraju fizičke snage, koji bi potvrdio da nema predaje, da nitko ne odustaje, da se unutar grupe i iz grupnog rituala osobnog i angažiranog trošenja akumulira nova energija…
  
  Up & up na premijeri nije na kraju dostigao uvjerljiv vrhunac kao predstava, no ansambl – kao zajednica izvođačkih osobnosti – uvjerljivo je najavio nove potencijale suvremene plesne scene.
  
  ©  Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 28. studenoga 2019.
  
  Up & up / Gore
  koreografija Ferenc Fehér
  premijera 29. listopada 2019.
  asistentica koreografa Petra Valentić
  u suradnji s izvođačicama: Margareta Firinger, Ivona Grubišić, Andreja Jandrić, Sintija Kučić, Gendis Putri Kartini i Jovana Zelenović
  glazba Nenad Kovačić i Ferenc Fehér, kostimografija Zdravka Ivandija Kirigin, asistentica kostimografije Ana Mikulić, oblikovanje svjetla Saša Fistrić

Piše:

Maja
Đurinović