Svečano otvaranje 10. Dana austrijske kulture u Osijeku (29. studenoga 2019. – 6. prosinca 2019.) upriličeno je baletom Wolfgang Amadé austrijskog Europaballetta St. Pölten na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku 29. studenoga. Jubilarna godina suradnje i povezivanja dvaju zemalja bila je u znaku bogatog kulturno-umjetničkog programa koji je osim baleta sadržavao i filmski program, koncerte te izložbe. Program je ostvaren u suradnji Austrijskog kulturnog foruma Zagreb, Veleposlanstva Republike Austrije u Republici Hrvatskoj, Grada Osijeka te mnogih kulturno-umjetničkih, ali i obrazovnih ustanova u Osijeku kao što su osječko Hrvatsko narodno kazalište, kino Urania, Muzej likovnih umjetnosti, Arheološki muzej, Galerija Waldinger, Filozofski fakultet u Osijeku te Austrijska čitaonica Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek.
Iako je ovo drugo gostovanje Europaballetta St. Pölten u sklopu Dana austrijske kulture u Osijeku (plesači iz St. Pöltena predstavili su se osječkoj publici 10. studenoga 2017. s glazbeno-scenskim programom Austrian Ballet Gala, više o tom pročitajte ovdje), suradnja između dviju ustanova, Europaballetta St. Pöltena i HNK-a u Osijeku traje već šest godina, a inicijativu u pokretanju te umjetničke suradnje preuzeo je Vuk Ognjenović, osječki baletni plesač i umjetnički voditelj Baletnog studija pri osječkom HNK-u, koji je jednu sezonu plesao u Europaballettu St. Pölten te odlučio nastaviti suradnju kroz baletne predstave poput Vragolaste djevojke i Orašara u kojima uz članove osječkog Baletnog studija nastupaju i solisti Europaballeta St. Pölten te posljednje plesne suradnje iz 2018. godine na baletnoj predstavi Mali princ napravljenoj prema istoimenoj noveli Antoinea de Saint-Exupéryja u kojoj su sudjelovale i učenice Odjela za suvremeni ples osječke Glazbene škole Franje Kuhača.
Koreografiju i inscenaciju baleta Wolfgang Amadé, koji je nadahnut životom slavnog austrijskog skladatelja Wolfganga Amadeusa Mozarta, kreirao je Renato Zanella, poznati talijanski baletni plesač, koreograf i redatelj. Zanellina baletna inscenacija nadahnuta Mozartovim životom prvi put je uprizorena 1998. godine u produkciji Bečke državne opere (Vladimir Malahov bio je Mozart!). Zatim je uslijedila nova verzija istoimenog baleta za beogradski Madlenianum Opera & Theatre 2006. za koju je po prvi put korištena scenografija koja se sastojala od dvanaest tematskih slika (fizički spuštenih ili projiciranih) koje su se dramaturški kombinirale kroz scene, a koje je napravio renomirani talijanski slikar Christian Ludwig Attersee. I posljednja, komorna verzija baleta kreirana 2019. za Europaballett iz St. Pöltena, a koju je imala prilike vidjeti i mnogobrojna osječka publika (u parter su postavljeni dodatni stolci za gledatelje), koristila je scenografiju beogradske postave; kostime je kreirala Olgica Gjorgieva, svjetlo i zvuk Philipp Preiss, dok glazbenu podlogu uz Mozartova djela čine i djela njegovog suvremenika i skladateljskog rivala Antonija Salierija.
Vizualno atraktivna baletna izvedba, koja predstavlja skladan spoj pokreta, glazbe, slike, svjetla i drugih scenskih znakova, dočarava neke od najznačajnijih događaja iz života velikog skladatelja, njegov put od anonimnosti do slave, njegove unutarnje borbe (sreća, oduševljenje, rezignacija i sumnja), uspone i padove. Vrlo je znakovita i odlično kreirana vječita borba dobra i zla, tame i svjetla, koja se razvija iz sukoba Mozarta (Florient Cador) i Salierija (Joao Ludwig), a koja je vidljiva i u kostimima: Mozart nosi svijetle boje, Salieri je odjeven u crno, te je pogotovo vidljiva u koreografskim rješenjima plesnih sekvenci. Mozartove kretnje pune su života, prpošne, poletne, grandiozne, svojim pokretima osvaja cijeli prostor pozornice, dok je Salieri, jednako vrstan izvođač, kao negativac bio osuđen na minimalističke, oštre, pomalo sputane kretnje. U svakom pogledu treba istaknuti solista Florienta Cadora koji svojim pokretima, sigurnošću i snažnom energijom s kojom pleše plijeni pozornost svakom pojavom na pozornici, opravdava povjerenu mu ulogu i u plesnom pogledu predstavlja najjaču kariku ansambla Europaballeta.
Zanimljiva je uloga Smrti u interpretaciji Beatriz Scabor, koja se pojavljuje tijekom cijelog baleta, ponekad u dnu pozornice, gdje poput sjene ili siluete vreba ukazujući na blizinu neminovnog Mozartovog kraja, a ponekad je i u prvom planu kada više u maniri suvremenog plesa (jedina plesačica koja je bosa), izvija trup i ruke ispisujući vijugave i snažne kretnje.
Kao što je na više mjesta istaknuo umjetnički voditelj Europaballetta Michael Fichtenbaum, cilj autorskog tima i ansambla nije bio samo osmisliti i otplesati grandiozne piruete, nego pokušati razumjeti Mozarta kao čovjeka, proniknuti u njegovu glazbu i pokušati je interpretirati putem plesa – što im je u dobroj mjeri i uspjelo. Ovo je svakako plesna predstava koja spaja klasični balet s nekim aspektima modernog plesnog izraza, te ih kombinira s drugim scenskim znakovima u jedan zaokruženi i koreografsko-dramaturški plesni doživljaj.
Vjerujem da će ova još jedna u nizu uspješnih suradnji između Europaballetta St. Pölten i osječkog HNK-a još više učvrstiti povezanost dvaju kulturno-umjetničkih institucija, gradova i zemalja, nadam se da će se suradnja i dalje nastaviti kroz gostovanja austrijskog baletnog ansambla te uključivanja njihovih solista i Baletnog studija osječkog HNK-a u nove zajedničke plesne projekte, u cilju obogaćenja kulturno-umjetničkog života te ozbiljnog promišljanja o stvaranju stalne, kvalitetne i pomno osmišljene plesne scene u Osijeku.
© Katarina Žeravica, PLESNA SCENA.hr, 13. prosinca 2019.
