Plesna scena.hr

Podsjetnik na suvremene izvođačke prakse

The Twenty-First Century Performance Reader, ur. Teresa Brayshaw, Anne Fenemore i Noel Witts, Routledge, 2019.

• Pet godina nakon što je izdavačka kuća Routledge objavila treće nadopunjeno izdanje djela The Twentieth-Century Performance Reader (prvo izdanje objavljeno je 1996., a drugo 2002. godine), koje se svojim sadržajem obraća širokom spektru čitalačke publike – studentima, praktičarima i teoretičarima – ista izdavačka kuća odlučila je 2019. godine objaviti djelo pod nazivom The Twenty-First Century Performance Reader koje, kako se navodi u uvodu u ovu knjigu, „kombinira sažete prikaze o više od sedamdeset međunarodnih praktičara, ansambala, kolektiva i kreatora iz područja plesa, kazališta, glazbe, live arta, izvedbenih umjetnosti te aktivizma kako bi oblikovali temeljni priručnik za studente, istraživače i praktičare”. Uredničkom dvojcu izdanja o izvedbenim praksama 20. stoljeća iz 2014. godine, Teresi Brayshaw i Noelu Wittsu, na ovome se izdanju pridružila Anne Fenemore.
  
  Teresa Brayshaw je izvođačica, spisateljica, profesorica i utemeljiteljica studijskog programa Izvedbene umjetnosti na Beckett Sveučilištu u Leedsu, istraživačica i instruktorica Feldenkrais metode koja u svojoj dugogodišnjoj karijeri kao redateljica i izvođačica kreira i promovira nove pristupe kazalištu i izvedbenim umjetnostima. Gošća je velikog broja međunarodnih kazališnih festivala, bila je dugogodišnja suradnica Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, te i dalje surađuje kao stalni gost predavač s Akademijom dramske umjetnosti u Zagrebu (ADU) kao i s drugim europskim visokoškolskim institucijama kreirajući umjetničke projekte i učvršćujući veze na međunarodnoj razini. Od 2010. do 2014. bila je jedna od urednica časopisa Traninig Grounds koji čini sastavni dio međunarodnog časopisa Theatre, Dance and Performance Training. Na sveučilištu Beckett u Leedsu trenutno je angažirana i kao voditeljica projekta financiranog kroz Erasmus program ATIPIA (Applying and Integrating European Theatre Training) te vodi radionicu pod nazivom the Cinage Research Group koja nudi mogućnosti obrazovanja u području filmske i kazališne umjetnosti za starije ljude.
  
  Anne Fenemore zaposlena je na School of Performance and Cultural Industries na Leeds Sveučilištu kao izvanredna profesorica iz područja suvremenog kazališta i izvedbenih umjetnosti. Također je umjetnička ravnateljica kazališta Pigeon u Manchesteru, ali i izvođačica u solo projektima kao i u kolektivnim projektima s Plane Performance, The Chameleons Group, Fast and Dirty Theatre Collective i drugima. Noel Witts je profesor emeritus u području izvedbenih umjetnosti na Beckett Sveučilištu u Leedsu, a bio je utemeljitelj i prvi ravnatelj Odsjeka za izvedbene umjetnosti na Sveučilištu De Montfort u Leicesteru (Engleska). Dugi niz godina radio je kao kazališni kritičar i komentator za BBC, član je izbornih komisija i žirija renomiranih kazališnih festivala diljem svijeta, osnivač je časopisa Performance Research i redovito piše o kazalištu.
  
  Bogato pedagoško i stručno iskustvo koje pokriva širok spektar područja bavljenja izvedbenim umjetnostima, kao i konstantna komunikacija s umjetnicima diljem svijeta, gledanje mnogih predstavljenih izvedbi u živo, pomoglo je urednicima ovog izdanja da napišu priručnik o izvedbenim praksama 21. stoljeća. Dobrim dijelom slijedeći strukturu organizacije materijala iz priručnika iz 2014. godine, urednici su se i ovaj put odlučili za sličan koncept u kojem je obilna građa predstavljena na zanimljiv, čitljiv, jezično nepretenciozan i pregledan način, opsegom primjeren tematici priručnika (ukupno 613 stranica), ponovno nudeći prostor odabranim autorima iz stručne prakse i umjetnicima da sami, bilo u obliku intervjua, znanstvenog članka, dnevničkih, autobiografskih ili vizualnih zapisa, predstave svoj rad, poetiku ili problematike kojima se bave u svojim izvedbama i radu. Redoslijed čitanja predstavljenih materijala i u ovom je priručniku prepušten čitateljima, jednako kao i kreiranje vlastitog dojma i suda o zastupljenim imenima, budući da sami urednici ne nude vlastite vrijednosne sudove o pojedinim umjetnicima, nego ustraju, kako i sami vole naglasiti, na otvaranju prostora za dijalog sa zainteresiranim čitateljima.
  
  Vodeći se tom idejom urednici na početku priručnika, nakon sadržaja i zahvala svima koji su pomogli u sastavljanju ovoga priručnika, otvaraju poglavlje pod nazivom In Dialogue koji se sastoji od nekoliko potpoglavlja kojima urednici naznačuju o kojim se sve temama promišlja kroz rad i djelo predstavljenih umjetnika te u kojima urednici citiraju glavne misli autora, izvođača ili kolektiva koje smatraju relevantnima u promišljanju različitih aspekata kazališta i izvedbenih umjetnosti 21. stoljeća: On process... (Action Hero, Reckless Sleepers, New Art Club, Gecko, Dries Verhoeven...), On politics... (Vincent Dance Theatre, Andy Smith, Peter Sellars...), On audiences... (Jérôme Bel, Eleonora Fabião, Blast Theory, Mohammad Aghebati...), On cultural specificity... (Junnosuke Tada, Sankar Venkateswaran, Dah Theatre...), On bodies... (Tess de Quincy, Ultima Vez, Wendy Houstoun...), On collectives and collaboration... (La Fura del Baus, Moster Truck, Dood Paard...), On ethics... (Patricia Ariza, Aaron Williamson...) te And finally... (Sleepwalk Collective, María José Contreras...).
  
  Slijedi potom Uvod (Introduction) u kojem urednici objašnjavaju izazove koje su imali prilikom rada na priručniku, potrebu za priručnikom, razvoj i raznolikost pristupa izvedbenim umjetnostima u 20. i 21. stoljeću, inspiraciju koju su pronašli u radu i promišljanju umjetnosti Bauhausa te Black Mountain Collegea na kojem su radili predstavnici Bauhausa koji zbog uzleta nacizma u Njemačkoj 1930-ih godina više nisu imali pravo djelovanja te su emigrirali u Sjedinjene Države i tamo nastavili svoj pedagoški i stručni rad. Urednici se pozivaju na činjenicu da su te dvije ustanove zagovarale kombiniranje različitih umjetnosti – likovne, plesne i izvedbene te upravo u današnje vrijeme prepoznaju mogućnost dokidanja vrlo tankih granica između „takozvanih disciplina izvedbenih umjetnosti“ te uviđaju da su najinovativniji umjetnici 21. stoljeća upravo oni koji hrabro spajaju ples, svjetlo, glazbu, riječ, likovnu umjetnost u jedan umjetnički čin. Urednici su svjesni da ne mogu iznaći jedan zajednički nazivnik izvedbenoj praksi 21. stoljeća, kao i činjenicu da mnogi mladi umjetnici koji su uključeni u ovaj priručnik „još uvijek nemaju težinu povijesti prema kojoj bi se procijenila dugovječnost učinka pa smo stoga djelomično ostavljeni zamišljati njihovo nasljeđe, a ne prisjećati ga se ili pronalaziti ga.“ Urednici zaključuju uvod kratko skicirajući glavne teme priručnika i osoba kojih se one tiču te kratkim zaključkom naslovljenim Looking Ahead u kojem se zahvaljuju Neilu Mackenzieu, voditelju Flare International Festival of New Theatre (Manchester, Engleska) na savjetima i popisima aktualnih mladih izvođača i kazalištaraca. Urednici također jasno artikuliraju svjesnost da se taj popis neprestano mijenja i da ovaj priručnik sadrži samo mali dio izvedbenih praksi 21. stoljeća i predstavlja podsjetnik o „neprestano promjenjivom polju suvremene izvedbene prakse“.
  
  Centralni dio priručnika čine sedamdeset i tri zasebna poglavlja u kojima su abecednim redom predstavljeni umjetnici iz cijeloga svijeta, oni već etablirani i oni manje poznati na svjetskoj izvedbenoj sceni, iz područja plesne, glazbene, kazališne i drugih izvedbenih umjetnosti, kao i aktivisti, teoretičari, ravnatelji kazališta, ansambala, festivala, menadžeri i drugi: Action Hero, Mohammad Aghebati, Patricia Ariza, Back to Black Theatre, Brett Bailey, Dalia Basiouny, Jérôme Bel, Blast Theory, Tammy Brennan, Tania Bruguera, The Builders Association, Liu Chengrui, Padmini Chettur, Constantin Chiriac, David Chisholm, Clod Ensemble, María José Contreras, Augusto Corrieri, Tim Crouch, Dah Theatre, Tess de Quincey, Derevo, Dood Paard, Every house has a door, Eleonora Fabião, Oliver Frljić, Gecko, Getinthebackofthevan, Gibson/Martelli, Gob Squad, Heiner Goebbels, Chris Goode, Shirotama Hitsujiya, Hotel Pro Forma, Wendy Houstoun, Imitating the dog, Hiwa K, La Fura dels Baus, Lone Twin, Silvia Mercuriali, Monster Truck, Needcompany, New Art Club, Oblivia, Toshiki Okada, Ontroerend Goed, Kira O'Reilly, Mike Pearson, Michael Pinchbeck, Punchdrunk, Silviu Purcărete, Quarantine, Reckless Sleepers, Ridiculusmus, Rimini Protokoll, Farah Saleh, Peter Sallers, Shunt, Agata Siniarska, Deepan Sivaraman, Sleepwalk Collective, Andy Smith, Socìetas Raffaello Sanzio, Junnosuke Tada, Third Angel, Ultima Vez, Unlimited, Sankar Venkateswaran, Dries Verhoeven, Vincent Dance Theatre, Aaron Williamson, Xing Xin i Andriy Zholdak.
  
  Svaka od navedenih osoba predstavljena je kroz vlastite zapise, tekstove, razgovore, eseje, bilješke, promišljanja o svom radu, ponegdje se nalazi i poneka slika iz važnijih izvedbi, a tamo gdje je neki tekst preuzet iz nekog drugog izvora, preveden i slično uvijek se navede izvor i ime prevoditelja objavljenog materijala. Svaki autor/ica predstavljen/a je i sažetom biografijom na kraju kao i dodatnom literaturom u kojoj se može pročitati više o spomenutoj njemu/njoj te se na kraju poglavlja u kojima su predstavljeni umjetnici nalazi i popis najvažnijih djela tog umjetnika. Tako se, primjerice nakon biografije Olivera Frljića nalazi sljedeći popis njegovih radova (Key works): Curse (2017), 25,471 (2014), Hamlet (2014), I Hate the Truth! (2012), Danton's Death (2012) i Damned be the Traitor of his Homeland (2010).
  
  Na samom kraju priručnika nalazi se i Index, odnosno kazalo imena i pojmova. Višegodišnji rad i suradnja Terese Brayshaw, Anne Foreman i Noela Wittsa na priručniku pod nazivom The Twenty-First Century Performance Reader, koji je objavljen 2019. godine (nije dostupan na hrvatskom jeziku), donosi koncizne i pomno promišljene prikaze teoretičara, osoba iz stručne praske (menadžera, umjetničkih ravnatelja festivala, kazališta, kolektiva...) te umjetnika koji u svojim inovativnim pristupima kreiraju izvedbe u kojima kombiniraju likovnu umjetnost, ples, glazbu, izvedbu, tekst, svjetlo, zvuk i drugo. U tom pogledu, ovaj je priručnik preporuka svima onima koji se bave ili zanimaju za suvremenu izvedbenu praksu, koji su spremni na dijalog, istraživanje i promišljanje o istoj izvan strogih granica pojedinih umjetničkih disciplina i žanrova. Mogli bismo reći da je ambiciozan pothvat pisati o našim suvremenicima, predstavnicima izvedbenih umjetnosti i praksi 21. stoljeća, pogotovo o još mladim autorima, koji tek stvaraju svoj put u zemljama iz kojih dolaze i koji još nisu toliko vidljivi na široj svjetskoj umjetničkoj i izvedbenoj sceni. Sami urednici su svjesni toga te tako i shvaćaju ovaj priručnik – kao mali isječak dosadašnjih praksi i umjetnika 21. stoljeća koji je itekako podložan promjeni, a samo vrijeme će pokazati koji će od predstavljenih mladih umjetnika i kolektiva u nastajanju postati i ostati bitno ime u području izvedbenih umjetnosti i prakse.
  
  © Katarina Žeravica, PLESNA SCENA.hr, 20. prosinca 2019.

Piše:

Katarina
Žeravica