Plesna scena.hr

S druge strane procjepa

Stasis: to visit, kor. Anna Javoran i Ariana Prpić

• 
  
  Stasis: to visit prvi je autorski rad mladih plesačica i koreografkinja Anne Javoran i Ariane Prpić, novih imena na hrvatskoj plesnoj sceni stasalih na Plesnom odsjeku zagrebačke ADU. Krasi ih ozbiljnost i dosljednost i naravno, potreba da otvore neki svoj prostor, utjelove neko drugačije iskustvo prostorno vremenskog bivanja, posreduju autentičnu (scensku) temu i osobnu prisutnost. Odabir naslova signalizira određenu hermetičnost, poetičnost stanja, zalaženje ispod kože, traženje „procjepa koji nas uranja u svijet drugačiji od ovog koji doživljavamo“ (citat iz programskog teksta). Stasis je, naime, ovisno o odabiru latinskog ili engleskog izvornika, staza ili zastoj, a privlačno je primjenjivo i objašnjenje medicinskog rječnika: „zaustavljanje ili usporenje normalne cirkulacije neke od tjelesnih tekućina“. Riječ je, o posjetu plesača svjetovima „u kojima vladaju drugi zakoni“, kao i posjetu publike plesačima koji su u potrazi za tim svjetovima.
  
  Autorice kažu: „Propitujemo putovanje: odlazak, dolazak, ostanak, boravak, čekanje, utjecanje, nalaženje, utišavanje, iskušenje i iskušavanje, zastoj.“ I dalje: „Osluškujemo mjesto kreiranja. (…) Neminovnost izbora. Tonemo u zajedničko iskustvo proklizavanja u odrazima okrhnutih svjetova. Slike podrhtavaju. Zumira se minuciozno, prihvaća anksiozno.“ Anna Javoran i Ariana Prpić uspijevaju u oblikovanju meditativnog, prigušenog, tamnog, maglovitog prostora/svijeta u kojem vrijeme zastaje i lagano teče, a obrisi nemaju oštre rubove. One su zajedno u tom pomaknutom trajanju ali na različite načine, što pomalo i zbunjuje jer dok Javoran pažljivo skenira prostor i prati partnericu osjetljiva na znakove njezina pomaka, Prpić je zatvorena unutar svoje kinesfere, posve zaokupljena postavljenom logikom drukčijeg, iščašenog pokreta. Tako da se u nekim trenucima tijela čine u hijerarhiji a ne u odrazu, iako je u konačnici razvidno da je riječ samo o različitim manifestacijama tjeskobe svijeta s kojeg je skinut vanjski dekor, svjetlo i boja. Plesačice imaju jedan suptilan zajednički detalj u pokretu, kao lightmotiv; kuckanje stisnutih prstiju šake o pod, koje me podsjetilo na kukce (i dirljivu priču iz prirode, iz jednog dokumentarnog filma) koji idu kroz, čini se – beskrajno prostranstvo tražeći partnera strpljivim kuckanjem zatka o tlo i isto tako strpljivim osluškivanjem uzvratnog signala.
  
  Publika je smještena u par redova, na stolcima i na podu, po dužini prostora i u ravnini s plesačima; u zajedničkom polumraku sve više upijena u atmosferu. S obzirom na mjesto sjedenja vizure su razvidno različite, no to se ne čini značajnim u osjetljivoj napetosti koju plesačice proizvode i koja se mekano širi s maglom, a „u magli svi predmeti kao da gube materijalnu komponentu (…); magla pretvara vanjski svijet u nešto poput unutarnjeg svijeta, naseljenog netjelesnim bićima u iluzornoj okolini“ (piše Sergej Lebedev u Granici zaborava). No nakon što pažljivo uspostave opće utonuće, prostor se potpuno zamračuje, a u sljedećoj situaciji one su negdje iza, među publikom, i međusobno teško vidljive. Mrak i obaziranje, meškoljenje koje nastaje u naporu vida i potrazi za plesačicama razara čaroliju, vraća u realno vrijeme i relativno neugodan položaj u prostoru, i njihov povratak i ponovna uspostava, promjena pozicija više nemaju istu snagu, iako se jednako pažljivo i dosljedno provodi.
  
  Mlade koreografkinje su nesumnjivo osjetile i načele procjep, i u njemu se sigurno smjestile i – zatvorile;  pred njima je proces tjelesne refleksije kao komunikacije i prožimanje svjetova s obje strane tog procjepa.
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 7. veljaöe 2020.
  
  Stasis: to visit
  premijera 18. siječnja 2020., Zagreb
  koreografija i izvedba: Anna Javoran i Ariana Prpić
  glazba Silvio Bočić, oblikovanje svjetla Martin Šatović, grafičko oblikovanje Mia Štark, snimanje i montaža najavnog videa Martin Šatović

Piše:

Maja
Đurinović