Plesna scena.hr

Cirkus za život

Kino Cirkus: Gira and the Circus of Life, red. Kátia Lund, Lili Fialho

• 
  
  Film Gira and the Circus of Life prikazan je u sklopu programa Opuštena pozornica i Kino Cirkus u zagrebačkoj AKC Medika. Kino Cirkus nasljednik je projekta Cirkuska srijeda zagrebačkog Cirkuskog informacijskog centra i Male performerske scene. Redovne projekcije u Zagrebu održavale su se od 2010. do kraja 2015. Projekt dolazi u Split 2014. u organizaciji splitskog kolektiva ROOM 100 i tijekom 2018. mijenja ime u Kino Cirkus. Od 2019. Kinu Cirkus pridružuje se Cirkorama s organizacijom projekcija u AKC Medika. „Cilj ovog programa je prikazivanje filmova cirkuske tematike uz koji publika može proširiti svoja znanja o slojevitosti cirkuske umjetnosti, njenom značaju, povijesti i razvoju, ali i hraniti svoju inspiraciju ako se bave nekim oblikom umjetničkog izražavanja.” – objašnjavaju organizatori događaja.
  
  Film Gira and the Circus of Life nastao je u sklopu festivala Reimagine Rio 2016. s ciljem da prikaže Rio de Janeiro iz perspektive inspirativnih i inovativnih projekata koje pokreću razne zajednice, i koji kreiraju nove odnose unutar njihovih članova. Pokretači festivala okupljeni u inicijativu Rise Up & Care pozvali su redateljicu Kátiu Lund da producira pet dugometražnih dokumentaraca, svaki o jednoj od tih inspirativnih zajednica. Svih pet filmova snimljeni su tijekom jedne godine, stvarajući dijelove novog kulturalnog mozaika grada Rio de Janeira koji odbija ponavljati negativne slike i uobičajene stereotipe nasilja i siromaštva i pokazuje lijepi, inovativni i darežljivi Rio.
  
  Uz Kátiu Lund film je režirala i mlada Lili Fialho, a film se bavi društvenim projektom Circo Crescer e Viver (Cirkus koji raste i živi) u zapuštenoj četvrti Praça Onze u centralnom Riu. Cirkus ubrzo postaje mjesto utočišta, inspiracije i osobnog rasta mladih iz lokalne i šire zajednice. Smješten na prostoru napuštenog parkirališta koji je služio za prostituciju i drogu, u vrijeme snimanja filma, taj cirkus pokrenut 2001., ima školu za djecu od sedam do sedamnaest godina, formalno cirkusko obrazovanje i redovite predstave.
  
  Film prati osobne priče nekoliko mladih studenata i njihovih roditelja od trenutka audicije do premijere njihove predstave Gira, koje su presijecane kadrovima siromašnog kvarta u kojem bosonoga djeca zajednički vježbaju akrobatiku i plešu po ulicama, kao i razgovorima osnivača projekta Viniciusa i Júniora o razvoju cijelog projekta.
  
  Tako upoznajemo Djefersona, korpulentnog momka koji je tri godine za redom odbijen u Nacionalnoj cirkuskoj školi, a ovdje postaje poseban izvođač na trapezu koji prkosi tjelesnim stereotipima. Mlada Rayssa napušta svoj interes za biologiju kada se susreće s cirkusom koji je potpuno zaokuplja i nadahnjuje. Tayane, djevojka iz favele s juga Ria, s velikom emocijom i produhovljenošću govori o životnim mogućnostima koje joj cirkus otvara. Paralelno pratimo i tinejdžericu Letíciju koja zbog trudnoće mora pauzirati s radom u cirkusu, a kolege iz cirkusa joj pružaju toplu i veselu podršku. U filmu saznajemo kako stanovnici uokolo Praça Onze žive u izuzetno nasilnim uvjetima, bez dovoljno hrane, u lošim životnim uvjetima i bez dovoljno obuće. Cirkus postaje mjesto koje surovost svakodnevnice pretvara u mogućnost, u umjetnost, a razumijevanje cirkusa postaje razumijevanje života. Pojmovi kao što su rizik, strah, upornost, povjerenje, mašta ili postignuće iz cirkuskog se šatora sele u svakodnevnicu i postaju transformativni potencijali ovih mladih ljudi.
  
  Specifično za film je pozitivna, vesela i poetična atmosfera, u kojoj su bijeda i nasilje vidljivi, ali su inspiracija, rad na predstavi i vještinama, zajedništvo i povjerenje u budućnost ono što se zapravo zahvaljujući cirkuskom iskustvu živi.
  
  © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 21. veljače 2020.
  

Piše:

Iva Nerina
Sibila