Potencijali praznih eksterijera
Plesni video Senza tempo composition no. 1, koncept i režija Sanja Petrovski
-
U petak, 24. travnja 2020., u ranu zoru, u savršenom miru i bez auditorija, Zadarski plesni ansambl izveo je prostorni performans koji je poslužio kao podloga za kratki film kojim se, pod posebnim uvjetima ove godine, obilježio Međunarodni dan plesa u Zadru.
Uvažavajući situaciju u kojoj se nalazi cijela zemlja, bez dodatne pompe, kreirali smo video uradak kao posvetu gradskim prostorima koji čine našu lokalnu zajednicu jedinstvenom. Veliki prostor zadarske rive plesači su ispunili tjelesnim instalacijama u maniri site specific teatra. Izlazeći izvan okvira kazališta i zatvorenih prostora, ples je dobio novu dimenziju kroz skladne kompozicije tijela i pokreta, kamena i mora. Čistim i jednostavnim izrazom tijela, nenametljivo i u skladu s prostorom, pokret i ples ispunili su i zavladali scenografijom „najlipše rive na svitu“. Publike koja bi imala prilike vidjeti kako izgleda umjetnička intervencija u povijesni i suvremeni ambijent grada, dakako – nije bilo. O konceptu se dogovaralo preko messengera, ustanovio se plan snimanja, lokacije, te je za domaću zadaću zadan zadatak koji je okosnica koreografskih minijatura svakog sudionika projekta. Tema koja je zaokupila izvođače na kamenim stupovima je jednostavnost skulptura, a ostali prostori kretanja asocijativno su vezani uz pojmove sloboda i minimalizam. Ideja o komunikaciji sa skoro kilometar dugim prostorom nametala se godinama; čak je u nekoliko navrata bilo pokušaja realizacije spoja tog povijesnog ambijenta i suvremene plesne umjetnosti. Ideja se pročišćavala sve do trenutka kada je dobila svoju puninu u potencijalu praznih eksterijera. (Ako znamo čitati znakove, povratak jednostavnosti i suradnja s prirodom uvijek je jedno od mogućih rješenja.)
Gerilsko okupljanje započelo je od pola šest, u ranu zoru, a sa snimanjem – koje je trajalo dva sata, započelo se već u šest sati. Zadarska riva duga je 960 metara, udaljenost od bitve do bitve, kolone ili kamenog stupa je pedeset koraka ili 35 metara, a na rivi ih je 25 komada. Gat koji izlazi otprilike na sredini rive dugačak je oko osamdeset, a širok trideset metara i dovoljno velik da se ispoštuje propisani razmak. Predposljednja lokacija su bile popularne Morske orgulje koje je osmislio arhitekt Stanko Bašić, a na koje se godinama sakupljaju domaći, a još više strani ljubitelji prirode i poetičnog zalaska sunca. Gotovo da nema trenutka u danu kada nema ljudi na tim fascinantnim glazbenim stepenicama. Morske orgulje su sinonim za gužvu, a sada su bile potpuno naše! Osvojen je svaki njihov pedalj tijelima plesača u iščekivanju, okrenutih prema pučini. Nepredvidljivi zvukovi mora koje prebire po svojim, jedinstvenim orguljama čine i glazbenu podlogu videa. (Snimila ih je i montirala senzibilna, svestrana Matea Bilosnić.)
Na kraju, još jedna zadarska atrakcija – slobodna!– dočekuje plesače: Pozdrav Suncu u trenutku kada sunce izlazi, privlači ih u magični krug koji se na jedan trenutak skuplja u zajedničkom centru da bi ih zatim pustila, svakog u svom smjeru, da rašire, raskinu kružnicu i odu...
U izvedbi performansa sudjelovalo je 24 članica i članova Ansambla, a snimatelji su bili stalni suradnici Tomislav Kraljević Shome, Igor Petrovski te Matea Bilosnić koja je ujedno i montirala ovaj kratki video, a projekt su financirali Zaklada Kultura nova i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. (Video možete pogledati na ovdje.)
© Sanja Petrovski, PLESNA SCENA.hr, 30. travnja 2020.
Piše:
Sanja Petrovski