Plesna scena.hr

Na tragu drugog medija

Nađena koreografija, autorski tim: Ivana Bojanić, Dora Brkarić, Viktorija Bubalo, Anna Javoran, Tea Maršanić, online platforma ANTISEZONA 20

• 
  
  Nađena koreografija je kolektivni rad mladih plesnih umjetnica Ivane Bojanić, Dore Brkarić, Viktorije Bubalo, Anne Javoran i Tee Maršanić, nastao za vrijeme njihova studija plesa pri Akademiji dramske umjetnosti. Nova verzija, posebno rađena za live streaming, izvedena je u subotu 2. svibnja 2020, kroz online + live paltformu ANTISEZONA 20. Otkad je prije gotovo dva mjeseca obustavljen javni život zbog pandemije COVID-19, kao plesači i izvođači suočili smo se sa scenarijem koji nimalo ne zaostaje za nekim holivudskim distopijskim SF blockbusterom. Svijet je prazan, život je paraliziran, nevidljiva sila hara i ubija nasumično, a prenosi se susretom, dodirom, zagrljajem. Sve ono što smo kao plesači podrazumijevali da jesmo, i da je stalno odnosno sigurno, dovedeno je u pitanje i to na neodređeno dugo.
  
  Jedan od iznimno artikuliranih i inspirativnih odgovora na ovu situaciju ponudile su mlade plesačice u Nađenoj koreografiji, kreirajući autentični plesni rad, a koristeći realitet i iskustvo izolacije kao strukturne elemente. Izvedba je nastala kroz okvir ANTISEZONA 20, koji se odvija u suradnji s Muzejom suvremene umjetnosti u Zagrebu.
  
  Nađena koreografija nastala je iz uvjeta u kojima sada jesmo, iz privatnih prostora koji postaju javni i izvedbeni, a kroz komunikacijske platforme koje su probile u svakodnevno i postale primarni način komunikacije. Autorice su tako spojile vizualnost i protok informacija koju nudi conference call s pet okvira u kojima vidimo dijelove tijela i privatnih prostora, nemarno ne-kvalitetnu sliku koja se raspada, zaustavlja pokret i nejasnih je kontura, a tu je i suspence oko ne-stabilnosti internetske veze. No njihova izvedba ne bavi se frustracijom, izolacijom ili traumom, nego unutar danog medija aktivira i elaborira koreografske i izvođačke principe koje mlade autorice posvajaju. U konačnici, ta 55-ominutna kolektivna izvedba, koja uspijeva od pet distanciranih i izoliranih plesnih prostora kreirati jedan jedinstveni, istovremeno je živa i neposredna izvedba, ali priznaje i svoju višestruko medijatiziranu prirodu.
  
  Izvedba počinje polagano, tako da plesačice uspostavljaju prostor i kodove koreografije, svaka u svom okviru – kadru, a na različitoj distanci od kamere. Kako polako otvaraju međusobnu komunikaciju rezonancijom kretanja, principima akcije i reakcije, ili nadovezivanja dijelova tijela koje se prenosi iz jednog okvira u drugi (neprimjetno prateći cjelinu svaka na svom ekranu), stvaraju koherenciju sadržaja i dinamiku plesa što drži pozornost tijekom cijele izvedbe. Fina, nenametljiva estetika uspostavlja se vrlo brzo i čvrsto drži sigurnost i smislenost unutar tog nejasnog medija.
  
  Meka i razigrana kvaliteta izvedbe strukturirana je kroz jednostavan, temeljni plesni leksik, kao što je padanje na pod, hodanje, kotrljanje, klizanje ispred kamere, približavanje lica kameri, lagano micanje ruku, mirovanje. Kako uvode i ostale prostorne elemente kao što su stol, krevet, prozor, zavjesa, rasvjeta… tako i u koreografiju ulazi jednostavna interakcija s tim objektima. Naročito dojmljiv dio ulazak je biljki u kadrove, odnosno su-igra s lišćem i cvijećem, svjetlima prozora u daljini i tek ponekim dijelom tijela što Nađenu koreografiju pomiče prema maloj poetskoj meditaciji o međuovisnosti i suživotnoj (su) povezanosti.
  
  Osim tretiranja kamere kao fiksnog pogleda publike, odnosno prijenosnika akcija do ekrana gledatelja, autorice ulaze u znatiželjan dijalog s kamerom pa tako tijela postaju fiksne točke, a kamere se okreću i vrtoglavo aktiviraju prostor. Prekrivanjem objektiva pojedini okviri postaju apstraktni narančasti pravokutnici, što lagano pomiče vizualnost prema apstrakciji, prema video-artu. Uz nađeni zvuk koji se proizvodi plesom, tu je i diskretno prisutan elektronički soundscape (glazbu Helgea Hintereggera, originalno skladanu za predstavu Brisane poruke ustupio je BADco.) koji u jednom trenutku odmakne tijek plesa iz registra dokumentarnog, u jasnu mrežu koreografskih kodova, koji se sklapaju u jedinstvenu ali stalno-transformirajuću sliku.
  
  Unutar množine online plesnih sadržaja, koji variraju od snimki izuzetno vrijednih predstava koje su inače nedostupne, brojnih edukacijskih i trening sadržaja, DIYplesnih minijatura kojima plesači prebrođuju anksioznost lock-downa, Nađena koreografija izranja kao osvježavajuće koreografsko-medijsko ostvarenje. Domišljenost ekspandiranih koreografskih i ulazak u vizualne moduse izvedbe temelji su tog rada, a ono što najviše dodiruje je živa komunikativnost među izvođačicama pa onda prema gledateljima, igra povjerenja i plesačke intuicije u kolektivnom građenju poetične strukture jednostavnosti tijela i meke prisutnosti.

  Snimku predstave pogledajte ovdje. ANTISEZONA 20 program je umjetničkih organizacija Divert (IMRC), Četveroruka i Kik Melone, u suradnji s Muzejom suvremene umjetnosti u Zagrebu, a odvija se svake subote, kao odgovor trenutnu situaciju postavljajući hitno pitanje „Gdje su naša tijela (plesačka, građanska, privatna) sada?“ (Više pročitajte ovdje i ovdje).
  
  © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 8. svibnja 2020.

Piše:

Iva Nerina
Sibila