Usprkos i ususret novim uvjetima

Osvrt na video radove: Swans for Relief, Labuđe jezero online (HNK Split), Contact Forbidden (HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka)

  • Nakon zatvaranja kazališta, uzrokovanog pandemijom COVIDA-19, baletni plesači ostali su bez osnovnih uvjeta koji su im potrebni kako bi stvarali svoju umjetnost. To se u prvom redu odnosi na deficit prostora koji im je svojom prostranošću, ali i kvalitetom (poda) nužan kako bi uspješno i sigurno radili/vježbali/plesali/stvarali. U jednom kratkom trenutku činilo se kako je umjetnička kreativnost zaustavljena i kako se baletna umjetnost nalazi na duljem čekanju. Ipak, neki ansambli reagirali su na novonastalu situaciju vrlo brzo i spontano prikazujući publici, kroz kratke videouratke, kako izgleda visokoestetizirana baletna umjetnost u trenutku kada je istrgnuta iz svog prirodnog, kazališnog okruženja. Staatsballett Berlin, Nederlands Dans Theatre, Balet pariške Opere, samo su neke od većih baletnih kompanija koje su publici ponudile iznimno emotivne video kolaže koji nam prikazuju plesače u posve drukčijem ambijentu, u njihovom privatnom prostoru te nerijetko i u šaljivim obiteljskim situacijama u kojima se nalaze vježbajući i plešući kod kuće – svatko u svom mikrosvijetu, a opet virtualno povezani. Ti dokumentarni zapisi vremena postaju tako prava umjetnička svjedočanstva o baletu u karanteni i nekom ludom novom svijetu u kojem smo se svi preko noći zatekli.

    Swans for Relief
    Swans for Relief
    Jedan od takvih videouradaka je i Swans for Relief čije snimanje je pokrenula Misty Copeland, primabalerina American Ballet Theatrea. Misty i njezin bivši kolega Joseph Phillips osmislili su ovu video predstavu u kojoj su virtualno povezali trideset dvije balerine iz četrnaest zemalja, uključujući Sjedinjene Države, Veliku Britaniju, Australiju, Južnoafričku Republiku, Norvešku, Rusiju, Kubu, Francusku, Filipine, Kanadu, Austriju, Meksiko, Dansku i Kinu. Glazbena pozadina i osnovna ideja videa bio je Saint-Saënsov Labud tj. koreografija baletnog sola koju je još davne 1905. godine za balerinu Anu Pavlovu koreografirao Mihail Fokin. Spomenuti solo danas je sastavni dio repertoara najvećih svjetskih balerina te je kroz godine doživio određene adaptacije. Koreografija Umirućeg labuda, koja prema Fokinu predstavlja „simbol vječne borbe u ovom životu i svega onoga što je smrtno“, ujedinila je neke od najvećih svjetskih balerina s različitih krajeva svijeta, koje su u svojim domovima, privatnim prostorima, eksterijerima, dnevnim sobama, prostorima koji su iz nužde prilagođeni plesu, izvele taj iznimno emotivan solo. U pratnji violončelista Wadea Davisa, interpretirajući tu, samo naizgled jednostavnu koreografiju, pokazale su koliko nijansi i različitih finesa ima u svakoj pojedinoj izvedbi. Unatoč tome što izvode iste korake koji su, kako se to uvijek u kontekstu baletne umjetnosti naglašava egzaktni, svaka pojedina interpretacija je posebna, drukčija, obilježena umjetničkim backgroundom iz kojeg dolaze, ali i vrlo osobna. Ta virtualna predstava ima i svoju humanitarnu pozadinu. Naime, iako je gledanje videa besplatno, putem njega se skupljaju donacije za baletne plesače koji su se, zbog pandemije našli u financijskim teškoćama.

    Labuđe jezeroprva hrvatska online premijera Baleta HNK Split
    Labuđe jezero online, kor. Eva Karpilovska
    Kreativan i vrlo brz odgovor na novonastalu situaciju ponudio je ansambl Baleta splitskog HNK-a. Oni su u subotu 2. svibnja, točno u podne na Facebook stranici i YouTube kanalu HNK Split emitirali Labuđe jezero, „prvu hrvatsku online premijeru“ tj. 14-minutnu baletnu video-predstavu u vlastitoj produkciji. Video je uz pomoć kolega plesača, osmislila, režirala i koreografirala prvakinja Baleta splitskog HNK-a Eva Karpilovska. Po motivima te poznate predstave i uz glazbu Petra Iljiča Čajkovskog, Eva Karpilovska je duhovito parafrazirala baletni klasik stvarajući svoju inačicu ljubavi u doba korone. Priča tako prati princa i dvorjane koji plešu s maskama na licu, kako to i priliči epidemiološkim mjerama za vrijeme pandemije. Sve važnije uloge su prisutne pa se tako našlo mjesta i za pas de trois u kojem se duhovito interveniralo u koreografiju. U videu Karpilovska prikazuje kontrast između tradicionalne baletne pantomime kojom plesači pripovijedaju radnju i nekih suvremenih momenata kao što je npr. privatna odjeća i obuća koja zamjenjuje kostime ili scena u kojoj princ traži nevjestu putem društvenih mreža. Najzanimljiviji trenutak ovog videa svakako je poetičan prikaz tzv. bijelog čina Labuđeg jezera. Naime, ženski ansambl labudova prikazan je kao sjena jedne balerine koja se postepeno umnogostručuje – upravo kao što i u sceni drugog čina Labuđeg jezera gledamo ulaz labudica koje, jedna po jedna postepeno pune scenu stvarajući to uzbudljivo mnoštvo koje milimetarskom preciznošću i ujednačenošću izvodi zadanu koreografiju. Taj prikaz posebno je zanimljiv upravo u kontekstu klasičnog baleta u kojem balerine u baletnom ansamblu uvijek na neki način predstavljaju mnogobrojne replike glavne solistice koje, plešući potpuno unificirano, postaju njezine depersonalizirane sjene. Šteta što autorica nije do kraja razvila tu ideju te u potpunosti iskoristila njezin potencijal. Eva Karpilovska je pronašla simpatično rješenje i za ples četiri mala labuda (pas de quatre) koji u ovom slučaju izvodi jedna balerina čiji ples vidimo u četiri odijeljena prozorčića na ekranu. Treba pohvaliti trud i kreativnost splitskih plesača (koji su video samostalno i snimili) stoga što su zajedno sa svojim novim ravnateljem Ilirom Kernijem u vrlo kratkom roku pokušali dati originalan umjetnički doprinos baletnoj online produkciji.

    Contact Forbidden – Balet HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka
    Contact Forbidden, kor. Maša Kolar i izvođači
    Najzreliji odgovor na nove uvjete umjetničke proizvodnje ponudio je baletni ansambl HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci na čelu sa svojom ravnateljicom Mašom Kolar. Tijekom cijelog razdoblja karantene u kojoj je rad kazališta bio obustavljen, ansambl riječkog baleta je, kroz program Zajc uz vas objavljivao kratke videouratke kojima je konstantno održavao kontakt s publikom. Takva komunikacija bila je važna i kako bi se publici poručilo ne samo – „mi smo bili ovdje za vas“, objavljujući snimke starih predstava nego i – „mi smo još uvijek ovdje, radimo, djelujemo i stvaramo, usprkos, ali i ususret novim uvjetima”. Upravo prihvaćanje novih uvjeta koji umjesto poteškoće kojoj se moramo prilagoditi postaju kreativni poticaj za umjetničko djelovanje, ono je što ansambl riječkog Baleta u ovom trenutku razlikuje od drugih. U tom smislu, koreografska minijatura Contact Forbidden, nastala prema konceptu Maše Kolar te uz suradnju i sukoreografski doprinos plesača/izvođača (Svebor i Anca Nicoleta Zgurić, Ali Tabbouch, Ksenija Krutova, Carlos Huerta Pardo, Maria Matarranz De Las Heras, Nicola Prato, Morgan Perez, Tea Rušin, Tilman Patzak) bavi se problemom odnosa i nemogućnošću kontakta koji je aktualiziran novim pravilima koja ograničavaju naše kretanje u posljednjim mjesecima. Riječki plesači se kroz formu dueta (koji je inače gotovo uvijek predstavlja formu apsolutnog kontakta) poigravaju nemogućnošću kontakta te postavljaju pitanje – što, u kaosu promjena i novih pravila kretanja i bivanja, od plesa o(p)staje i na koji ga se način može predstaviti i približiti? Tako pet plesnih parova gradi svoje odnose na daljinu koji se njihovom interpretacijom mogu iščitati kao sukob, igra, žudnja, prijateljstvo ili nadmetanje. Dapače, čini se kako nemogućnost dodira i različite varijante ne-kontakta ustvari potenciraju odnose unutar tih plesnih dijaloga pa se može reći kako upravo fizička distanca donosi emocionalni intenzitet, a ponekad i bliskost te istinske i snažne odnose dvoje ljudi. Plesači riječkog baleta, plesači s karakterom, nedvojbeno pokazuju poseban senzibilitet za takvu vrstu izvedbe te progovaraju artikulirajući gotovo osoban stav iz kojega kreću u to malo plesno istraživanje. Video je sniman na izuzetno fotogeničnim lokacijama grada Rijeke a njegova profesionalna i umjetnička izvedba (Fanni Tutek Hajnal) nosi dodanu vrijednost cijelom projektu.

    © Mihaela Devald Roksandić, PLESNA SCENA.hr, 29. svibnja 2020.

Piše:

Mihaela
Devald