Gostovanje slovenske cirkuske umjetnice, pedagoginje i producentice Danijele Zajc odvijalo se u sklopu programa Artist in Residence udruge Cirkus Kolektiv, s ciljem dugoročnijeg održavanja cirkuskog (izvedbenog) programa u Splitu te pružanja prostorne i tehničke podrške izvedbenim umjetnicima u procesu nastajanja radova, ali i kao oblik suradnje i konstruktivnog dijaloga. Desetodnevna rezidencija uključila je i umjetničinu radionicu na svili i zračnom užetu. Tijekom 2019. godine Danijela Zajc ostvaruje svoj prvi autorski projekt. Etida za preparirani klavir i uže je rad u nastajanju, koji je premijerno izveden u Ljubljani, da bismo ga potom ugostili u Splitu na gradskom trgu točnije, platou pred zgradom Doma mladih, jer i sama umjetnica afirmira ideju „igranja“ pred publikom na javnim površinama, sa slučajnim prolaznicima, u kakofoniji svakodnevice. Dječje hihotanje, zvuk kočenja automobila, lavež psa ili kreštanje galebova u letu su zvukovi koji sekundarno drijemaju na fonu Danijeline glazbene kompozicije, koje ne primamo tak onako, usput, nego u Cageovom akordu!
Autorica radi na tragu tog beskompromisnog duha glazbene avangarde. Kaže, uz smiješak, da oduvijek voli raditi na nečem neobičnom, stvarati nešto novo, mimo naslijeđenih predodžbi onih koji su navikli da ih zemlja dotiče. Naravno, ako nam je klasična glazba akustički referentni okvir, ovaj eksperiment zaista možemo gledati kao nešto drukčije, no ne i nepoznato. Krenimo od fenomena takozvanog prepariranog klavira i njegovog tvorca, Johna Cagea. Cage je bio poluga avangarde, njegova skladba za preparirani klavir Bacchanale prvi put izvedena 1938. godine, namijenjena je koreografkinji Syvilli Fort. To nije bila zalutala tendencija jer je tijekom četrdesetih godina nastalo možda najljepše i najpoznatije djelo za preparirani klavir Sonate i interludiji. Bit ideje o prepariranom klaviru prožeta je njegovom filozofijom glazbe, koja ne polazi od šutnje na temelju koje skladatelj stvara nego od zvuka pri čemu ne razlikuje glazbene i ne-glazbene zvukove. Primjerice, glazbenik bi tijekom izvedbe među žice klavira stavljao objekte različitih oblika, veličina i materijala da bi stvorio neobične zvučne efekte; u biti, uštimavao je klavirske žice da bi stvorio novi instrument, a time i novi zvuk. Drugim riječima: ništa ne primamo nečujno, zvuk je ulomak koji pluta u zagonetnom oceanu, nesputano prodire bez smetnje.
No, opišimo scenu na trgu. Pred publikom je izložen toplim svjetlom osvijetljen otvoreni korpus klavira (preparirani klavir) iznad kojeg miruje petlja, zračno uže. Vizualno je to snažna uvodna slika neobičnog spoja, otprilike kao kod Lautreamonta i slučajnog susreta šivaćeg stroja i kišobrana na operacijskom stolu. Interakcija klavira i izvođačice započinje usredotočeno, pažljivo, prsti njenih ruku prebiru, trzaju žicama i stružu, a potom i udarcima dlanova i stopala po napetim strunama, e da bi se vrhunac desio u energičnom i nesputanom kretanju čitavog tijela, čiji se ekscesivni pokreti pretvaraju u disharmoničan zvuk izvedbe.
Autoričino vladanje tijelom na užetu doista zaokuplja, goni čovjeka da netremice gleda. Brze, samopouzdane izmjene tjelesnih kretnji na užetu, spontani okreti, pad prema tlu, hrabra igra tijela i užeta donosi koreografsku dinamiku, koja čini da se val užeta pretvara u zvučni val različitih frekvencija i amplituda, zvuk svakodnevice.
Sam izvedbeni materijal je organiziran u četiri stavka, što autorica daje do znanja kratkim pauzama. I pritom kao da je dražesno bezbrižna i istovremeno zatjerana u brižljiv nadzor hoće li pokret biti dešifriran nekim od kodova estetskog suda ukusa ili će se, naprotiv, uz pomoć prepariranog klavira pohotljivo umiliti alternativi, zvučno-zračnim vrludanjem tijela koje zapravo nema svoj estetski put pod nogama ili ga je u međuvremenu negdje izgubilo. Ona promišlja o tjelesnom vokabularu izvan okvira naučenog; njezino tehnički dotjerano tijelo vođeno je samo slobodom improvizacije, kako plesne tako i glazbene.
Pohvale redateljskoj podršci, koja fino gradira i oblikuje misao o sveprisutnosti glazbe oko nas, no ostaje mi samo žal i dojam da je na kraju izvedbe manjkao neformalni razgovor autorice s publikom. Vjerujem da bi znatiželjna splitska publika, koja uvijek voli bodljikava ispitivanja, odlično prihvatila takav dijalog, a autorica dobila toliko potreban feedback za rad u nastajanju.
Za kraj bih samo sažela: Etida za preparirani klavir i uže je britko, zrelo djelo cirkuske umjetnosti koje se isprepliće sa glazbom, suvremenim plesom i neverbalnim kazalištem. Riječ je o otvorenom, interdisciplinarnom projektu, koje raspinje lukove istraživačkih granica cirkuske umjetnosti.
© Kristina Lovrić, PLESNA SCENA.hr, 10. srpnja 2020.
Etida za preparirani klavir i uže
koncept, koreografija, glazba i pokret: Danijela Zajc
dramaturška i redateljska podrška Jaka Andrej Vojovec
priznanja Tjaž Juvan, Eva Zibler, Enja Emeršić, fotografija Tina Ljubenkov i Darko Škrobonja
