Plesna scena.hr

Višestruko refleksivan projekt

12. Monoplay – festival plesnog sola, Zadar, 24. – 28. kolovoza 2020.: Rewriting, autor Jonathan Burrows

• 
  
  Monoplay festival sola u Zadru u svom je 12. izdanju ponudio vrlo zanimljivu programaciju koja je uključivala i priznata međunarodna imena poput Julyena Hamiltona, Mateja Kejžara i Jonatahana Burrowsa. Nažalost, zbog okolnosti uzrokovanih pandemijom Covida 19 nastup uživo priznatog britanskog koreografa i izvođača Jonathana Burrowsa nije bio moguć, no na sreću organizatori su za samo zatvaranje Festivala uspjeli osigurati prikazivanje integralne video verzije njegovog hvaljenog rada Rewriting. U nastavku se i sam Burrows javio video konferencijskim pozivom i u razgovoru otkrio dosta zanimljivih činjenica i okolnosti koje su ga nagnale na stvaranje prepoznatljivog i inovativnog Rewritinga.
  
  Burrows je plesnoj javnosti vjerojatno najpoznatiji po nekoliko hvaljenih dueta, primjerice Both Sitting Duet i The Quite Dance, koje je ostvario zajedno sa svojim dugogodišnjim suradnikom, skladateljem Matteom Fargionom kao i po specifičnoj plesnoj studiji A Choreographer's Handbook iz 2010. godine. U svakom od konteksta u kojem se Burrows pojavljuje, bilo da piše, koreografira ili kako je slučaj s Rewritingom i sam izvodi djelo, primjećuje se studiozan i izvoran pogled na temeljne fenomene koje okružuju izvedbu poput propitivanja odnosa s publikom, pozicije izvođača unutar zadanih parametara i korelacije između planiranog i ostvarenog. Rewriting uživo, ali i u video varijanti traje 45 minuta koje zbog strukture i privlačnosti sadržaja proteknu u trenutku. Burrows se pojavljuje na sceni sjedeći za stolom na kojem je svežanj od nekoliko stotina kartica/karata koje će koristiti miješajući ih, slažući ih i čitajući iz njih gotovo u opuštenom stilu nekakvog tarot majstora u kasnovečernjem programu.
  
  Odijevan jednostavno u monokromnu majicu s šeširom gusarskog kapetana iz 18. stoljeća, Burrows započinje svoj solo koji uskoro de facto postaje poučak iz promišljanja o izvedbi, koreografiji i značenju samog čina izvođenja. Na nekima od kartica su ispisane kratke upute preuzete većinom iz autorove knjige A Choreographer's Handbook pa je i koncept komada zapravo i humorno-kritička revalorizacija autorova vlastitog teorijskog rada. Burrows kombinira didaktičke aspekte i humorne crtice vezane uz uspješnost/neuspješnost izgubljenog komada koji za njega označava projekt koji zbog različitih okolnosti nikad neće biti realiziran. Time se na sceni otvara binarna opozicija između poučnog i preskriptivnog sadržanog u uputama na karticama i neuspješnog i napuštenog sadržanog u izgubljenoj izvedbi koja se narativno evocira u monologu samog Burrowsa. Kako sugerira i sam naziv komada Rewriting – u srži cijelog procesa je preispitivanje, razmatranje i ponovno ispisivanje elemenata i čimbenika koji formiraju i utječu na samu izvedbu kao i na procese stvaranja iste.
  
  Umjesto dihotomije Burrows humorom i nepretencioznošću vrlo precizno trasira metodu vlastitog koreografskog rada i pisanja; ne pristajanje na očigledne i repetitivne forme, promišljanje o smislu kroz dekonstrukciju hermetičnosti i apstrakcije toliko svojstvene suvremenom plesu i minuciozno osvještavanje relacija između koreografa, izvođača i publike. Ponavljanjem jednostavnih pokreta rukama koje dijele i postavljaju karte na stol kao i mjestimičnim dizanjem i pljeskanjem Burrows subverzivno otupljuje ozbiljnost sadržaja i publiku privlači na svoju stranu što je odlika dobrog izvođača. U tome mu definitivno idu na ruku i dijelovi koji govore o matematici i astronomiji koji dodatno fragmentiraju putanju značenja samog narativa. Ne treba smetnuti s uma da je izvedba zapravo vrlo komplicirani kartaški trik koji podrazumijeva metodičnu i preciznu pripremu svakog od elemenata.
  
  Nakon gledanja video verzije Rewritinga u razgovoru uživo Burrows je otkrio trajnu fascinaciju binarnim odnosom između izvođenja i osjećanja tj. između namjere i postignuća kao i očiglednu činjenicu da svi imamo neki izgubljeni komad i nerealiziranu izvedbu koja nas proganja. Povratak istraživanju osnovnih formi pokreta i stvaranja materijala kroz dekonstrukciju intelektualne i strukturalističke aure koja se često nepropisno i neopravdano upisuje u razne koreografije, Burrowsa smješta u jako uski krug koreografa i teoretičara koji definitivno izvedbu promišljaju na metodičan, ali i bazičan način. Rewriting je izvrstan i višestruko refleksivan projekt pa je i simbolički primjeren zatvaranju ovogodišnjeg festivala Monoplay koji se u otežanim pandemijskim uvjetima pokazao itekako uspješnim i važnim mjestom za solo izvedbu.
  
  © Mario Županović, PLESNA SCENA.hr, 5. listopada 2020.

Piše:

Mario
Županović